Shema nepovjerenja: zašto ne vjerujemo ljudima? 

Shema nepovjerenja jedna je od maladaptivnih shema definiranih u okviru shema terapije. 

Osobe s izraženom shemom nepovjerenja imaju uvjerenje da će ih drugi ljudi emocionalno, fizički ili na neki drugi način povrijediti. Stoga te osobe žive s anksioznošću i strahom vezanim uz postupke i namjere drugih ljudi. Često očekuju da će im drugi prije ili kasnije lagati, manipulirati njima, izdati ih, iskoristiti ili na neki drugi način povrijediti.

Život s ovom shemom može biti vrlo zahtjevan jer ona dovodi do toga da se mnogi postupci drugih ljudi doživljavaju kao potencijalno opasni ili prijeteći. Posljedično, osobe razvijaju pojačan oprez i različite strategije kojima pokušavaju zaštititi sebe od mogućih povreda, čak i kada stvarna opasnost nije prisutna.

Ovaj blog post posvećen je upravo shemi nepovjerenja. U nastavku ćete saznati kako se ona manifestira, koja uvjerenja stoje u njezinoj podlozi, koji su njezini najčešći korijeni te u kakva ponašanja i obrasce odnosa najčešće vodi.

Kako prepoznati shemu nepovjerenja?

Osobe s izraženom shemom nepovjerenja često:

• teško vjeruju ljudima čak i kada su oni pouzdani;
• očekuju da drugi imaju skrivene motive;
• često analiziraju što je netko “zapravo mislio”;
• imaju potrebu provjeravati druge;
• teško traže pomoć ili se oslanjaju na druge;
• rijetko pokazuju svoju ranjivost;
• osjećaju da uvijek moraju biti spremne zaštititi se;
• očekuju da će ih drugi prije ili kasnije povrijediti;
• teško povjeruju da su drugi iskreni prema njima;
• doživljavaju tuđa dvosmislena ponašanja kao pokušaj iskorištavanja ili nepoštovanja.

U pozadini ovih doživljaja, razmišljanja i ponašanja nalaze se uvjerenja poput:

• “Drugim ljudima ne može se vjerovati.”
•  “Drugi prvenstveno gledaju vlastiti interes i neće oklijevati povrijediti drugoga ako im to koristi.”
• “Ljudi će prije ili kasnije lagati, manipulirati ili izdati moje povjerenje.”
• “Nesigurno je otvoriti se drugim ljudima jer će kad-tad iskoristiti to protiv mene.” 

Ova uvjerenja obično nisu svjesna, iako se nalaze u pozadini kao okvir prema kojem osoba vrednuje druge ljude i okolinu. Ta uvjerenja djeluju poput naočala kojih osoba nije svjesna. Kroz njih promatra druge ljude i tumači njihove postupke. 

Primjerice, pomoću tih naočala, odnosno uvjerenja, osoba će prije primijetiti kada se netko nije držao dogovora ili bio nedosljedan u onome što govori nego čitav niz situacija u kojima se osoba ponašala pouzdano i brižno. 

Nadalje, ako se netko nije pridržavao dogovora, osoba sa shemom nepovjerenja prije će to interpretirati kao znak da toj osobi nije moguće vjerovati nego kao posljedicu toga da je bila preopterećena obvezama ili da je jednostavno pogriješila. Također, osoba će lakše i čvršće upamtiti informacije u kojima se nije mogla osloniti na druge ljude kako je htjela. Konačno, lakše će se prisjećati situacija u kojima je bila izigrana ili iznevjerena nego brojnih situacija u kojima su se drugi pokazali pouzdanima. 

Dakle, naočale koje osoba nosi oblikuju njezinu percepciju, interpretaciju i pamćenje. Posljedično, osoba ni ne uočava da nosi naočale. Drugim riječima, shema održava samu sebe. Ona usmjerava pažnju na informacije koje potvrđuju postojeća uvjerenja, oblikuje način na koji ih osoba interpretira te olakšava prisjećanje upravo onih iskustava koja potvrđuju da se ljudima ne može vjerovati. 

Osobe s izraženom shemom nepovjerenja svijet doživljavaju kao nesigurno mjesto, a druge ljude kao potencijalni izvor povrede. Stoga prethodno navedena uvjerenja obično prate emocije straha i anksioznosti. Često osoba nije svjesna tih emocija, već primjećuje samo napetost i nemir u kontaktu s drugim ljudima ili kad razmišlja o drugim ljudima. Ponekad osjeća određen oblik odvojenosti od drugih ljudi i zamrznutosti pred njima. Obično osjeća oprez i alertnost vezanu uz druge ljude. Kao da je dio nje stalno na oprezu i prati postoji li znak da će biti povrijeđena ili izigrana. 

Kako nastaje shema nepovjerenja?

Shema nepovjerenja ima svoje korijene u djetinjstvu, kada nisu bile zadovoljene osnovne emocionalne potrebe za sigurnošću, zaštitom, predvidljivošću i pouzdanim odnosom s važnim osobama.

Te potrebe često su bile narušavane u situacijama u kojima je dijete bilo:

• emocionalno ili fizički zlostavljano;
• ponižavano, ismijavano ili zastrašivano;
• često kažnjavano na nepredvidiv ili pretjeran način;
• izloženo prijetnjama ili agresiji u obitelji;
• svjedok nasilja među roditeljima ili drugim članovima obitelji;
• izdano od osobe kojoj je vjerovalo;
• odgajano uz roditelja koji je često lagao, manipulirao ili nije održavao obećanja;
• odrastalo u okruženju u kojem nije bilo moguće osjećati se sigurno.

Ponekad nije riječ o jednom traumatskom događaju, već o dugotrajnom iskustvu da su odnosi nepredvidivi i nesigurni.

S obzirom na svoje iskustvo i razvojnu dob, dijete tada sasvim razumljivo zaključuje:

• “Ljudima se ne može vjerovati.”
• “Ako se opustim, netko će me povrijediti.”
• “Moram biti na oprezu.”
• “Drugi će iskoristiti moje slabosti.”

Ovi zaključci imaju smisla za vrijeme u kojem su nastali – kada je dijete uz sebe imalo odraslu osobu koja mu je trebala predstavljati sigurnost i zaštitu, a ta odrasla osoba to nije bila. Budući da su članovi obitelji gotovo čitav djetetov svijet, ono nema dovoljno iskustava koja bi pokazala da se drugi ljudi mogu ponašati drugačije. Istodobno se njegove sposobnosti apstraktnog razmišljanja i donošenja složenijih zaključaka tek razvijaju pa iz iskustava s roditeljima lako izvodi opći zaključak o ljudima. Ne zaključuje da su se njegovi roditelji ponašali na štetan ili nepredvidiv način, nego da su ljudi općenito nepouzdani i da im se ne može vjerovati. 

Iako su takvi zaključci imali smisla u djetinjstvu, u odrasloj dobi često postaju prepreka stvaranju sigurnih i bliskih odnosa.

Iako se sheme najčešće razvijaju u djetinjstvu, kod nekih osoba shema nepovjerenja može nastati ili se značajno pojačati i kasnije u životu. To se može dogoditi nakon izrazito bolnih iskustava, poput nevjere u partnerskom odnosu, ozbiljne izdaje bliske osobe ili drugih događaja koji naruše temeljno uvjerenje da su ljudi pouzdani i dobronamjerni.

Kako shema nepovjerenja utječe na ponašanje?

Ponašanja koja proizlaze iz sheme nepovjerenja najčešće predstavljaju pokušaje osobe da se zaštiti od očekivane povrede ili da si olakša neugodne emocije koje se javljaju kada je shema aktivirana. Koja će to točno ponašanja biti, razlikuje se od osobe do osobe. No, ponašanja se okvirno mogu svrstati u tri kategorije koje nazivamo stilovima suočavanja (engl. coping styles).

1. Predavanje shemi

Osobe koje se predaju shemi obično nesvjesno ulaze u odnose s ljudima koji su emocionalno nedostupni, manipulativni ili nepouzdani. 

Takvi odnosi djeluju poznato jer podsjećaju na obrasce odnosa iz djetinjstva. Upravo taj osjećaj poznatosti osoba može pogrešno doživjeti kao snažnu privlačnost ili “kemiju”. No, nažalost ta kemija vodi u odnos koji dodatno učvršćuje uvjerenje da se ljudima ne može vjerovati.

Osoba s izraženom shemom nepovjerenja tijekom odrastanja nije imala prilike osjetiti kako je biti u sigurnom okruženju. Takav osjećaj sigurnosti joj je nepoznat. Često se dogodi da joj siguran odnos djeluje neobično, dosadno ili bez “iskre”, upravo zato što nije navikla na osjećaj sigurnosti. Budući da se u djetinjstvu nalazila u nesigurnim odnosima, a isti obrazac nesvjesno ponavlja u odrasloj dobi, ne zna ni kako se zauzeti za sebe na adekvatne načine i maknuti iz nezdravog odnosa.

Kod predavanja shemi osoba često traži potvrde da je odnos siguran. Primjerice, može često ispitivati partnera što je zapravo mislio, tražiti uvjeravanja da joj može vjerovati ili provjeravati njegove poruke kako bi se uvjerila da joj nije lagao. Takva ponašanja obično stvaraju napetost u odnosu i mogu dovesti upravo do teškoća u odnosu kojih se osoba najviše boji (npr. konflikti).

2. Izbjegavanje bliskosti

Čest stil suočavanja osoba s izraženom shemom nepovjerenja je izbjegavanje bliskih odnosa, osobito partnerskih odnosa.  

Ako osoba vjeruje da će je bliski ljudi povrijediti, razumljivo je da pokušava smanjiti rizik od povrijeđenosti tako da:

• ne ulazi u ozbiljne romantične veze;
• emocionalno se ne otvara drugima;
• ne pokazuje ranjivost;
• ne traži pomoć;
• izbjegava govoriti o svojim osjećajima i potrebama.

Ove strategije kratkoročno stvaraju osjećaj sigurnosti, ali dugoročno doprinose tome da osoba nema priliku doživjeti iskustvo da odnos može biti siguran.

3. Pretjerana kompenzacija

Ponekad osobe s izraženom shemom nepovjerenja polaze od uvjerenja da se ljudima ne može vjerovati i nastoje se zaštititi tako da preuzmu dominantnu, kontrolirajuću ili napadačku ulogu u odnosima. U pozadini takvih ponašanja je ideja: “Kad-tad će me netko izigrati pa je bolje da napadnem prvi/a.”

Primjeri ponašanja koja ulaze u ovu kategoriju su:

• testiranje ljudi kako bi dokazali svoju lojalnost;
• manipuliranje drugima kako osoba sama ne bi bila izmanipulirana;
• zauzimanje dominantne ili kontrolirajuće pozicije u odnosima;
• optuživanje drugih bez dovoljno dokaza;
• agresivno ispitivanje druge osobe.

Kod pretjerane kompenzacije osoba često ima snažan strah da će ispasti naivna, slaba i ranjiva ako nije na vrijeme primijetila da ju netko iskorištava. To nastoji spriječiti zauzimanjem dominantnog i kontrolirajućeg pristupa u odnosima. 

Pretjerana kompenzacija može poprimiti i društveno poželjan oblik. Ponekad osoba preuzima ulogu spasitelja kako bi bila suprotna onome što je nekada bila – bespomoćna žrtva. Time kompenzira vlastiti osjećaj ranjivosti. Tako osoba snažno osuđuje, napada ili se bori protiv ljudi koje doživljava kao zlostavljače. To je način da se ne osjeća bespomoćno i nezaštićeno. Važno je naglasiti da takva ponašanja sama po sebi nisu nužno problematična. Zaštita drugih ili borba protiv nepravde mogu biti vrlo zdrava ponašanja. No, ako pomaganje prvenstveno služi tome da osoba ne osjeti vlastitu ranjivost ili bespomoćnost, tada ono proizlazi iz sheme nepovjerenja i predstavlja oblik pretjerane kompenzacije. 

Zaključno o ponašanjima

Iako se ova ponašanja na prvi pogled čine vrlo različitima, svima im je zajednički isti cilj – zaštititi osobu od očekivane povrede i izdaje. Razlikuju se samo po načinu na koji to pokušavaju postići. 

No, iako im je pozadinski cilj zaštititi osobu od povrijeđenosti, sve tri kategorije ponašanja često dovode do potvrđivanja i održavanja sheme. Osoba djeluje iz sheme nepovjerenja bilo da bira osobe kojima ne može vjerovati, bilo da izbjegava bliskost, bilo da napada druge ljude. Kroz sve tri kategorije ponašanja osoba i dalje promatra svijet kroz naočale sheme nepovjerenja. Sva ta ponašanja iznova učvršćuju doživljaj da su ljudi opasni i da se drugima ne može vjerovati. 

Shema nepovjerenja i druge sheme

Važno je napomenuti da neka od prethodno opisanih ponašanja mogu nalikovati ponašanjima koja se uočavaju i kod osoba s izraženom shemom napuštanja. Ipak, razlika je u pozadinskim uvjerenjima koja ih pokreću. Osoba s izraženom shemom napuštanja doživljava da su odnosi nestabilni i da se važni ljudi mogu iznenada udaljiti ili otići. Osoba s izraženom shemom nepovjerenja doživljava da će je drugi ljudi prije ili kasnije povrijediti, izdati ili iskoristiti.

Primjerice, ako osoba s izraženom shemom napuštanja provjerava partnerove poruke, to može činiti iz straha da partner gubi interes, da se udaljava ili da će odnos završiti. Osoba s izraženom shemom nepovjerenja provjerava poruke jer vjeruje da partner nešto skriva i da će je, kao i drugi ljudi prije njega, kad-tad izigrati i povrijediti.

Važno je razlikovati kada izbjegavanje bliskosti (npr. skrivanjem vlastite ranjivosti, osjećaja ili problema) proizlazi iz sheme nepovjerenja, a kada iz sheme defektnosti. Kada osoba izbjegava bliskost zato što vjeruje da s njom nešto nije u redu i boji se da će je drugi odbaciti kada je doista upoznaju, u pozadini se najčešće nalazi shema defektnosti. S druge strane, kada osoba izbjegava bliskost zato što vjeruje da će drugi iskoristiti njezinu ranjivost, izdati njezino povjerenje ili je na neki drugi način povrijediti, tada se radi o shemi nepovjerenja.

Shema nepovjerenja i odnosi

Shema nepovjerenja može se manifestirati u različitim odnosima i životnim situacijama. Primjerice, osoba s izraženom shemom nepovjerenja:

• u prijateljstvima teško dijeli osobne informacije;
• na poslu očekuje da će kolege ili nadređeni iskoristiti njezine pogreške;
• teško vjeruje osobama na pozicijama autoriteta;
• u zdravstvenom sustavu ili drugim institucijama očekuje da će biti prevarena ili da joj neće biti pružena odgovarajuća pomoć.

Zbog toga osoba može djelovati rezervirano, sumnjičavo ili vrlo samostalno, iako se u pozadini često nalazi snažna potreba za sigurnim i pouzdanim odnosom.

Ipak, shema nepovjerenja često se najjasnije vidi u partnerskim odnosima. To se može vidjeti od odabira partnera pa sve do načina na koji osoba pristupa partnerskom odnosu. Kao što je ranije navedeno, ponekad će osobe s izraženom shemom nepovjerenja izbjegavati partnerske odnose. Kada ipak ulaze u partnerske odnose, često biraju partnere koji na neki način potvrđuju njihovu shemu.

Čak i kada osoba ima sigurnog i pouzdanog partnera, shema nepovjerenja može i dalje biti aktivna. Zbog nje će i dalje pojedina partnerova ponašanja tumačiti kao znak opasnosti ili moguće izdaje. Pretjerano će pratiti što partner radi, što je točno rekao i kako, ima li nedosljednosti u onome što govori. 

Primjerice, partnerova potreba za vremenom nasamo ili kašnjenje u odgovaranju na poruku može se protumačiti kao znak da partner nešto skriva. Pogreška ili zaboravljen dogovor može se tumačiti kao dokaz da se partneru ne može vjerovati. Umjesto da se pojedino ponašanje sagleda u širem kontekstu, ono se lako uklapa u već postojeće uvjerenje da će druga osoba prije ili kasnije povrijediti ili izdati. 

Partnerski odnos za osobu s izraženom shemom nepovjerenja može se doživljavati kao nesigurno i potencijalno opasno mjesto zbog čega je u takvom odnosu osobito na oprezu. Tim oprezom osoba pokušava zaštititi odnos i sebe od moguće povrede, ali upravo ponašanja koja trebaju donijeti sigurnost (npr. provjeravanje, ispitivanje ili povlačenje) mogu dovesti do udaljavanja partnera i stvaranja problema u odnosu. Time dolazi do potvrđivanja sheme i doživljaja da siguran odnos ne postoji. 

Zaključak

Shema nepovjerenja utječe na način na koji osoba doživljava druge ljude, odnose i vlastitu sigurnost u njima. Kada je ova shema izražena, osoba ne vidi svijet samo onakav kakav jest, već ga promatra kroz uvjerenje da će drugi ljudi prije ili kasnije lagati, izdati je, iskoristiti ili na neki drugi način povrijediti.

Takva uvjerenja obično nisu nastala bez razloga. U trenutku kada su nastala, često su predstavljala način na koji je dijete pokušavalo razumjeti i zaštititi se u okolnostima u kojima sigurnost i povjerenje nisu bili zajamčeni. Problem nastaje kada ista uvjerenja nastave upravljati životom odrasle osobe, iako se okolnosti više nisu iste.

Zbog sheme nepovjerenja osoba može biti stalno na oprezu, tražiti skrivene motive u ponašanju drugih ljudi ili se pokušavati zaštititi kroz različite obrasce ponašanja. Neki će ljudi izbjegavati bliskost kako ne bi riskirali povredu, neki će nesvjesno birati odnose koji ponovno potvrđuju njihova očekivanja, a neki će pokušavati preuzeti kontrolu kako nikada ne bi bili u ulozi onoga tko je povrijeđen.

Iako su svi ti načini suočavanja pokušaji zaštite sebe, oni često imaju neželjenu posljedicu – održavaju uvjerenje da je svijet nesigurno mjesto i da se drugim ljudima ne može vjerovati. Osoba tako ne dobiva dovoljno prilika doživjeti drugačija iskustva koja bi pokazala da postoje ljudi koji mogu biti pouzdani, brižni i sigurni.

Važno je razumjeti da shema nepovjerenja ne znači da je osoba “previše sumnjičava” ili da jednostavno ne zna vjerovati ljudima. Ona predstavlja duboko ukorijenjeni obrazac koji utječe na to kako osoba primjećuje, tumači i pamti iskustva s drugim ljudima.

Prepoznavanje vlastitih obrazaca prvi je korak prema njihovom mijenjanju. Kada osoba počne razumijevati kako je shema nastala, kada se aktivira i na koje načine utječe na njezine odnose, otvara se mogućnost da postupno počne razlikovati prošla iskustva od sadašnjosti i graditi drugačiji odnos prema sebi i drugima.

Literatura

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.