Shema napuštanja: strah da će nas osoba koju volimo ostaviti

U shema terapiji shema napuštanja predstavlja uvjerenje osobe da ljudi do kojih joj je stalo nisu trajno dostupni te da će ju prije ili kasnije napustiti. Ljudi koji imaju izraženu shemu napuštanja vjeruju da će ih važne osobe iznenada napustiti, ostaviti ih zbog nekog drugog, razboljeti se i umrijeti ili da će se odnos s važnom osobom nepovratno narušiti.

Zbog toga i najmanji znak udaljavanja druge osobe može izazvati intenzivan osjećaj straha, iako objektivno nema znakova da je odnos ugrožen. 

Ta vjerovanja često nisu potpuno svjesna. Mnogo češće osoba primjećuje posljedice tih vjerovanja – intenzivnu anksioznost, povrijeđenost, tugu ili ponašanja koja proizlaze iz straha od napuštanja.

Kako prepoznati shemu napuštanja? Koja ponašanja obično dolaze iz sheme napuštanja? Zašto se razvija shema napuštanja? Što učiniti ako imate izraženu shemu napuštanja?

Na ova pitanja odgovore ćete saznati u blog postu u nastavku.

Kako prepoznati shemu napuštanja?

Kod osoba koje imaju izraženu shemu napuštanja često se javljaju sljedeća razmišljanja i doživljaji:

• pojačana usmjerenost na poruke, ton glasa i izraze lica drugih ljudi u potrazi za znakovima udaljavanja;
• pojačana uznemirenost kada netko važan ne odgovori na poruku ili poziv nekoliko sati, provodi vrijeme s drugima ili se čini malo povučenijim nego inače;
• jak osjećaj da u odnosu nešto nije u redu ako važna osoba odbije poziv za druženje;
• na male znakove promjene u odnosu javljaju se misli poput:
  • “Sigurno se udaljava od mene.”
  • “Nešto se loše događa u odnosu.”
  • “Više me ne voli.”
  • “Ostavit će me.”;
• učestalo traženje skrivenih znakova da se nešto promijenilo u odnosu;
• vjerovanje da odnos neće potrajati;
• anksioznost da nesuglasice dovode do prekida odnosa.

Nije nužno da su prisutna sva navedena razmišljanja i doživljaji. Kod nekih ljudi dominira stalna zabrinutost oko odnosa, dok se kod drugih javlja izrazita emocionalna preplavljenost kada se odnos učini nesigurnim.

Važno je napomenuti da svi ljudi u određenoj mjeri imaju strah od napuštanja. Strah od gubitka bliskih odnosa dio je ljudske prirode. Naime, kao društvena bića kroz povijest smo preživljavali upravo zahvaljujući pripadnosti i zaštiti koju je zajednica pružala.

Međutim, kada je shema napuštanja izražena, strah od napuštanja postaje intenzivan i učestao te može negativno utjecati i na samu osobu i na kvalitetu njezinih odnosa.

Shema napuštanja i ponašanja koja ju prate

Način na koji će se osoba ponašati kada ima izraženu shemu napuštanja može se znatno razlikovati od osobe do osobe. No, ponašanja okvirno možemo svrstati u tri kategorije koje nazivamo stilovima suočavanja (engl. coping styles).

1. Predavanje shemi

Kod ovog obrasca osoba u potpunosti povjeruje mislima koje proizlaze iz sheme te ih doživljava kao činjenice. Primjerice, ako partner ne odgovori nekoliko sati na poruku, osoba zaključuje da se udaljava. Svaka promjena u odnosu doživljava se kao potvrda da će biti napuštena.

Zbog toga osoba često traži potvrdu ljubavi, teško podnosi odvojenost i ima snažnu potrebu za stalnim osjećajem sigurnosti.

Ovaj stil suočavanja sastavni je dio anksiozne privrženosti. Privrženost se odnosi na način na koji ljudi doživljavaju bliskost, sigurnost i povezanost u odnosima s drugima. Kod anksiozne privrženosti sama privrženost je nesigurna, odnosno emocionalna veza doživljava se nestabilnom i odnos nesigurnim. U ovom obliku privrženosti postoji snažna veza za kontaktom s drugom osobom, ali i jak strah od napuštanja. 

2. Izbjegavanje bliskosti

Neki ljudi reagiraju potpuno suprotno. Drugim riječima, umjesto da pokušaju ispuniti potrebu za povezanošću i bliskošću, počinju izbjegavati situacije u kojima bi se morali emocionalno približiti drugoj osobi. Mogu izbjegavati ozbiljne veze, prekidati odnos čim postane intimniji ili birati partnere koji nisu emocionalno dostupni jer tada ni sami ne moraju biti potpuno otvoreni.

Na prvi pogled ove osobe mogu djelovati vrlo samostalno, ali iza toga se često krije isti strah – da će ih bliskost na kraju povrijediti.

Ovaj stil suočavanja sastavni je dio izbjegavajuće privrženosti. Kod izbjegavajuće privrženosti, kao i kod anksiozne privrženosti, sama privrženost je nesigurna. Ovaj oblik privrženosti karakterizira nelagoda u emocionalnoj bliskosti i izražena težnja za samostalnošću i neovisnošću. Osobe s ovim stilom često umanjuju važnost bliskih odnosa, teže se otvaraju drugima i mogu izbjegavati pokazivanje vlastitih emocija ili traženje podrške. Kada odnos postane previše intiman ili zahtjevan, mogu se emocionalno povući ili povećati distancu kako bi zadržale osjećaj autonomije.

3. Pretjerana kompenzacija

Treći obrazac predstavlja pokušaj sprječavanja mogućeg napuštanja kroz pojačanu kontrolu odnosa. Osoba može postati izrazito ljubomorna, često provjeravati partnera, teško prihvaćati njegovu potrebu za privatnošću ili inzistirati da uvijek zna gdje se nalazi.

Iako takvo ponašanje partner ponekad doživljava kao nepovjerenje ili kontroliranje, u njegovoj podlozi najčešće nije želja za dominacijom nego intenzivan strah od gubitka.

O ponašanjima

Sva tri navedena oblika ponašanja kratkoročno mogu donijeti olakšanje i umanjiti strah od napuštanja. Ova ponašanja imaju zaštitnu funkciju i pomažu osobi da se osjeća sigurno. 

S vremenom ta ponašanja postaju poput štake koju osoba koristi gotovo u svim odnosima, bez obzira na to postoji li stvarna opasnost od napuštanja. Pritom obično ima više situacija u kojima ta štaka nije potrebna nego onih u kojima je potrebna. 

Također, prethodno opisana ponašanja dugoročno održavaju shemu napuštanja. Naime, pretjeranim provjeravanjem je li odnos stabilan, ljubomorom ili izbjegavanjem bliskosti osoba stalno živi život kako joj shema napuštanja diktira. Zbog toga osoba ne uspijeva graditi odnos na zdravim temeljima pa s vremenom često dolazi do narušavanja ili prekida odnosa, a time i do potvrđivanja sheme napuštanja. Shema se tako potvrđuje ne zato što je bila točna, nego zato što su ponašanja koja proizlaze iz nje djelomično pridonijela narušavanju odnosa.

Važno je naglasiti da većina ljudi tijekom života koristi više od jednog obrasca. Primjerice, nakon jednog bolnog prekida osoba može odlučiti da se više nikada neće potpuno vezati ni za koga. Posljedično u sljedećem odnosu može djelovati emocionalno distancirano, iako je prije bila izrazito usmjerena na partnera.

Ono što je zajedničko svim ponašanjima koja dolaze iz sheme napuštanja jest da reakcije često nisu povezane samo s onim što se događa u sadašnjosti. One su odraz mnogo starijeg obrasca koji se aktivira svaki put kada osoba procijeni da postoji mogućnost gubitka bliske osobe.

Kako nastaje shema napuštanja?

Shema napuštanja najčešće se razvija kao posljedica iskustava u djetinjstvu u kojima nisu bile ispunjene potrebe za sigurnošću i predvidljivošću u odnosima s važnim osobama, ponajprije roditeljima. Dijete stoga nema iskustvo da su važne osobe dosljedno prisutne i pouzdane. Također, dijete pritom ne razvija očekivanje da će se druga osoba vratiti kada se privremeno udalji. Posljedica toga nije samo strah od gubitka, već osjećaj da je bliskost sama po sebi nesigurna.

Primjerice, zamislite odrastanje uz roditelja koji je alkoholičar. Taj roditelj možda je brižan prema djetetu i pokazuje mu da ga voli kada je trijezan. No, kada je pod utjecajem alkohola postaje nasilan, kritizirajući i odbacujući prema djetetu. Takav roditelj stvara nestabilno i nesigurno okruženje. Posljedično će dijete doživjeti da je bliskost na duže staze neostvariva. 

Nadalje, izražena shema napuštanja može se razviti kod djeteta koje je odrastalo uz depresivnog roditelja. Takav roditelj je ponekad dostupan za zadovoljavanje djetetovih fizioloških i psiholoških potreba, a ponekad nije dostupan.

Shema napuštanja intenzivira se i kad je roditelj u većoj mjeri odsutan zbog posla ili zdravstvenih problema. 

Shema napuštanja razvija se i uslijed smrti roditelja ili rastave roditelja kada se kontakt djeteta i jednog roditelja zbog rastave u velikoj mjeri promijeni.

Ponekad se shema napuštanja razvija i u obiteljima u kojima su sukobi bili česti. Dijete tada neprestano živi u neizvjesnosti hoće li se obitelj raspasti ili hoće li izgubiti jednu od važnih osoba u svom životu.

Svim navedenim okolnostima koje doprinose razvoju sheme napuštanja zajedničko je to što je u njima kontakt djeteta i roditelja nestabilan i nepredvidiv, odnosno kontakt postoji u jednom trenutku, ali u drugom trenutku više ga nema. Dijete nesvjesno tada usvaja vjerovanje da su odnosi nestabilni i da će drugi neočekivano i naglo nestati iz njihovih života.

Često se događa da je odnos između roditelja i djeteta koji je nestabilan ujedno i emocionalno nezadovoljavajući. Drugim riječima, osim što dijete nije sigurno kada će roditelj biti nedostupan, događa se da je roditelj emocionalno distanciran ili opterećen problemima i kada je prisutan. Stoga uz izraženu shemu napuštanja dolazi i izražena shema emocionalne deprivacije.

Posljedice izražene sheme napuštanja

Shema napuštanja, kao i svaka shema, djeluje na ono što pojedinac vidi, pamti i čega se prisjeća. Naime, zbog duboko usvojenih vjerovanja da su odnosi vrlo nestabilni i osjećaja straha od napuštanja, pojedinac će lakše uočiti signale koji bi mogli upućivati na udaljavanje neke osobe. Primjerice, primijetit će kada osoba ne odgovori brzo na poruku, a neće obratiti pažnju na sve situacije u kojima je osoba odgovorila brzo na poruku. Uz to, pridijelit će negativnu interpretaciju takvim ponašanjima. Drugim riječima, interpretirat će takva ponašanja kao pokazatelje udaljavanja osobe i narušavanja odnosa. Pritom će čvrsto vjerovati u te interpretacije.

Nadalje, osoba će puno bolje upamtiti situacije u kojima neka osoba nije bila dostupna ili se ponijela hladno ili nije odgovorila na poziv nego suprotne situacije.

U konačnici, pojedinac će se, u trenucima preplavljenosti strahom od napuštanja, lako dosjetiti primjera koji naizgled potvrđuju da se druga osoba udaljava.

Zahvaljujući svemu navedenome shema napuštanja sama sebe potvrđuje. Kreće od vjerovanja da će drugi nestati iz života i onda nađe znakove koji to naizgled potvrđuju.

Važna posljedica izražene sheme napuštanja očituje se u biranju partnera. Naime, shema napuštanja djeluje i na to kakvi nam ljudi djeluju privlačno, kako se ponašamo u vezi i što smatramo “normalnim”. Zbog toga osobe sa shemom napuštanja ponekad nesvjesno ulaze u odnose koji potvrđuju njihovo temeljno uvjerenje da bliskost nije sigurna.

Naime, ako je tijekom djetinjstva bliskost bila povezana s neizvjesnošću, nedostupnošću ili stalnim iščekivanjem, osoba upravo takvu dinamiku može početi doživljavati kao poznatu. To ne znači da osoba želi patiti ili da svjesno bira loše odnose. Međutim, neizvjesnost može izazivati snažan osjećaj emocionalne uključenosti koji se lako zamijeni s ljubavlju ili kemijom.

Također, osobi s izraženom shemom napuštanja odnos s emocionalno dostupnom, dosljednom i sigurnom osobom u početku može djelovati neobično mirno, pomalo čak i dosadno. Razlog nije u tome što zdravi odnosi nisu ispunjavajući, nego u tome što osoba još nema iskustvo u svojem odrastanju da sigurnost može biti sastavni dio bliskosti.

Jedna od čestih popratnih pojava izražene sheme napuštanja je pojačano podređivanje drugima. Naime, osoba s izraženom shemom napuštanja može biti submisivna u komunikaciji (npr. teško kaže “ne” ili u pravilu ne izrazi svoje potrebe i granice). Time nastoji osigurati da se druga osoba ne naljuti na nju i ne napusti ju. Dakle, shema napuštanja često sa sobom nosi i shemu podređivanja.

Zaključak

Svi imamo određenu dozu straha od napuštanja. Taj strah ne znači odmah i izraženu shemu napuštanja. Kada je shema napuštanja izražena, osjećaj straha preplavljujući je i shema poprilično utječe na odnose u svakodnevnom životu. Taj preplavljujući strah znak je da su osjećaji iz prošlosti prodrli u sadašnjost.

Shema napuštanja snažna je jer sama sebe potvrđuje. Stoga je često potrebno stručno vodstvo za nošenje sa shemom i njezino modificiranje. Ako ste zainteresirani za rad na shemi napuštanja kroz shema terapiju, slobodno se javite kroz kontakt obrazac.

Literatura

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.