Shema vulnerabilnosti jedna je od 18 temeljnih maladaptivnih shema koje opisuje shema terapija. Ona predstavlja duboko ukorijenjeno uvjerenje da je svijet nesigurno mjesto i da se svakog trenutka može dogoditi nešto katastrofalno.
Osoba s ovom shemom često živi s osjećajem da mora stalno biti na oprezu kako bi se zaštitila od mogućih prijetnji. Primjerice, osoba sa shemom vulnerabilnosti ubrzan rad srca može odmah protumačiti kao znak ozbiljnog zdravstvenog problema ili joj pri samoj pomisli na putovanje na pamet padaju različiti katastrofalni scenariji.
Kao i druge sheme, vulnerabilnost nije samo povremena briga ili realna procjena rizika. Radi se o trajnom obrascu doživljavanja sebe i svijeta koji utječe na način na koji osoba interpretira događaje, donosi odluke i ponaša se u svakodnevnom životu.
Osobe s izraženom shemom vulnerabilnosti često doživljavaju intenzivnu i učestalu anksioznost. Stoga u terapiju nerijetko dolaze kako bi naučile nositi se s raznim anksioznim teškoćama, poput fobija, pretjeranih briga ili stalnog osjećaja napetosti i uznemirenosti. Međutim, tijekom psihoterapijskog rada često se pokaže da se sadržaj anksioznosti mijenja – kada se jedan strah smanji, pojavi se drugi. Razlog za to obično je pozadina koja se nalazi ispod površinskih anksioznih smetnji, a ta pozadina je shema vulnerabilnosti.
Ako često osjećate anksioznost i primjećujete da se njezin izvor s vremenom mijenja, ovaj bi vam blog post mogao pomoći da bolje razumijete što se krije u pozadini tih teškoća.
U nastavku ćete saznati što je shema vulnerabilnosti, kako se manifestira, zašto nastaje i na koje načine može utjecati na svakodnevni život.
Što je shema vulnerabilnosti?
Osobe kod kojih je shema vulnerabilnosti izražena često imaju snažan doživljaj da su stalno na rubu neke katastrofe i da bi se njihov život iznenada mogao promijeniti nagore. Vjeruju da će se dogoditi nešto loše što je izvan njihove kontrole i što neće moći spriječiti.
Shema vulnerabilnosti u pozadini ima uvjerenje: „Nešto katastrofalno može se dogoditi bilo kada i bilo gdje.“
Uz to, u središtu ove sheme nalazi se i uvjerenje: „Ako se nešto katastrofalno dogodi, ja to neću moći podnijeti.“
Dakle, osoba s izraženom shemom vulnerabilnosti obično precjenjuje vjerojatnost negativnih događaja, a istovremeno podcjenjuje vlastitu sposobnost suočavanja s njima.
Postoje različita područja na koja se shema vulnerabilnosti može odnositi i u kojima osoba očekuje da će se dogoditi neka katastrofa:
1. Strah od bolesti i zdravstvenih problema
Osoba s izraženom shemom vulnerabilnosti može biti izrazito usmjerena na tjelesne simptome i znakove bolesti. Uobičajene tjelesne senzacije može doživljavati kao znak ozbiljnog zdravstvenog problema. Primjerice, ubrzan rad srca, glavobolja ili bol u tijelu mogu odmah izazvati misli poput: „Nešto ozbiljno nije u redu sa mnom.“
Anksioznost obično nije usmjerena samo na jednu zdravstvenu teškoću. Katastrofalni scenariji mogu se premještati s jednog zdravstvenog područja na drugo. Neko vrijeme fokus može biti na radu srca, a nakon što se pojave novi tjelesni osjeti koji djeluju zabrinjavajuće, primjerice glavobolja, fokus se može premjestiti na te druge tjelesne osjete.
Nisu samo simptomi povezani s tjelesnim zdravljem oni oko kojih se mogu vezati katastrofalni scenariji. Podjednaku pažnju mogu privući i mentalna stanja. Primjerice, nemogućnost dosjećanja nekih informacija, doživljaj depersonalizacije ili loša koncentracija mogu biti protumačeni kao znak da osoba „ludi“ i gubi kontrolu nad svojim umom.
Najviše pažnje često privlače tjelesni osjeti koji bi mogli biti povezani sa zdravstvenim problemima opasnima po život, poput kardiovaskularnih bolesti ili karcinoma. Kada je riječ o mentalnom zdravlju, čest je strah od gubitka razuma i kontrole nad sobom, primjerice od razvoja psihoze.
Kada se shema vulnerabilnosti prvenstveno odnosi na zdravlje, osoba može pokazivati znakove zdravstvene anksioznosti, a pojačana usmjerenost na tijelo može je dovesti i do napadaja panike. Stoga upravo pojačana zabrinutost za zdravlje i napadaji panike mogu biti prvi simptomi zbog kojih će osoba potražiti pomoć. Tijekom rada na tim simptomima može se pokazati da je u njihovoj pozadini shema vulnerabilnosti.
2. Strah od opasnosti i nesreća
Neke osobe s izraženom shemom vulnerabilnosti procjenjuju određena mjesta, aktivnosti ili putovanja kao previše rizična. Primjerice, uvjerene su da ne mogu otići na godišnji odmor jer će netko opljačkati njihov stan.
Uz to, učestalo razmišljaju o mogućim nesrećama, prirodnim katastrofama, kriminalu ili drugim opasnim situacijama. Primjerice, mogu pojačano brinuti o:
- ratovima koji se vode negdje daleko;
- ekonomskom kolapsu države ili čitavog svijeta;
- najavljenom nevremenu;
- prirodnim nepogodama negdje u svijetu;
- crnoj kronici o kojoj su slušali u medijima.
U pozadini tih briga nalazi se anksioznost da se nešto katastrofalno može bilo kada dogoditi i da su takve katastrofe izvan njihove kontrole.
3. Strah od financijske ili životne nestabilnosti
Kod nekih se osoba shema vulnerabilnosti izražava kroz pojačanu anksioznost oko novca, posla ili budućnosti. Čak i kada su okolnosti stabilne, osoba može imati osjećaj da će se nešto iznenada pokvariti. Primjerice, može brinuti da bi mogla bankrotirati ili iznenada izgubiti posao i završiti na ulici.
Osoba s izraženom shemom vulnerabilnosti često vjeruje da katastrofalni ishod, poput toga da postane beskućnik, dolazi odmah nakon što ostane bez posla. Pritom ne vidi mogućnost nalaženja drugog posla ili nekog drugog rješenja. U fokusu je samo katastrofalni ishod, koji se doživljava kao da je odmah iza ugla.
Pritom osoba često nije uistinu financijski ugrožena niti je premalo kvalificirana da bi pronašla posao. Osjećaj da je financijski na rubu proizlazi iz sheme vulnerabilnosti, a ne nužno iz njezinih stvarnih životnih okolnosti.
Koji su najčešći okidači sheme vulnerabilnosti?
Shema vulnerabilnosti najčešće se aktivira u situacijama koje osoba procjenjuje kao nesigurne, nepredvidive ili izvan svoje kontrole. Okidač ne mora biti stvarno opasna situacija. Dovoljno je da osoba procijeni da postoji mogućnost da bi se nešto loše moglo dogoditi, osobito ako nema način da to unaprijed predvidi ili spriječi.
Neki od čestih okidača su:
- pojavljivanje tjelesnih simptoma ili zdravstvenih tegoba;
- vijesti o nesrećama, bolestima ili drugim opasnostima;
- situacije u kojima nema dovoljno informacija ili kontrole;
- donošenje važnih životnih odluka;
- promjene i prijelazna razdoblja, poput selidbe, promjene posla ili roditeljstva;
- osjećaj da nema dovoljno podrške ili zaštite;
- suočavanje s neizvjesnošću;
- situacije u kojima postoji mogućnost gubitka nečega važnog, poput posla, novca, odnosa ili sigurnosti;
- suočavanje s vlastitim ili tuđim nepredvidivim ponašanjem;
- situacije u kojima osoba ne može odmah pronaći rješenje za neki problem;
Primjerice, osoba može osjetiti ubrzan rad srca i odmah pomisliti da se događa nešto opasno. Može čuti vijest o prometnoj nesreći i početi razmišljati o tome što bi se dogodilo da se isto dogodi njoj ili njezinim bližnjima. Može dobiti obavijest da joj ugovor o radu istječe za nekoliko mjeseci i odmah početi zamišljati scenarij u kojem ostaje bez posla, novca i doma. U svim tim situacijama stvarni događaj ne mora biti katastrofalan. Ono što aktivira shemu vulnerabilnosti jest procjena da bi mogao biti početak nečega što će izmaknuti kontroli.
Kod osobe s izraženom shemom vulnerabilnosti neizvjesnost često nije samo neugodan osjećaj, nego se doživljava kao prijetnja koju treba što prije ukloniti. Umjesto da može pomisliti „Ne znam što će se dogoditi, ali vidjet ću kako će se situacija razvijati“, osoba može imati snažnu potrebu odmah pronaći odgovor, predvidjeti najgori mogući scenarij ili učiniti nešto čime će smanjiti osjećaj nesigurnosti.
Shema vulnerabilnosti i ponašanja koja ju prate
Nakon aktivacije sheme vulnerabilnosti mogu se pojaviti različiti pokušaji uspostavljanja kontrole i osjećaja sigurnosti. Osoba može učestalo provjeravati svoje tijelo i zdravstvene simptome, tražiti uvjeravanje od drugih, pretraživati informacije na internetu, pratiti vijesti o mogućim opasnostima ili pretjerano planirati i pripremati se za moguće probleme. Osoba koja se boji financijske nestabilnosti može stalno provjeravati stanje na računu, računati koliko bi dugo mogla preživjeti bez prihoda i razmišljati o svim mogućim financijskim katastrofama.
Neke osobe pokušavaju izbjeći osjećaj vulnerabilnosti tako da izbjegavaju sve što bi moglo izazvati strah. To može uključivati izbjegavanje liječnika zbog straha od loših vijesti, izbjegavanje putovanja, sportova ili aktivnosti koje se doživljavaju kao rizične.
Problem je u tome što takva ponašanja kratkoročno mogu smanjiti anksioznost, ali dugoročno mogu održavati shemu vulnerabilnosti. Kada osoba svaki put kada osjeti neizvjesnost počne provjeravati, izbjegavati ili tražiti potvrdu da je sve u redu, ne dobiva priliku iskusiti da može podnijeti neizvjesnost i da se ne mora dogoditi katastrofa.
Primjerice, ako osoba osjeti bol u tijelu i odmah potraži informacije o mogućim bolestima, može nakratko osjetiti olakšanje kada pronađe objašnjenje koje joj djeluje bezazleno. No sljedeći put kada osjeti neki novi simptom, ponovno će imati potrebu provjeravati. Tako se postupno učvršćuje uvjerenje da je potrebno stalno biti na oprezu kako bi se spriječila katastrofa.
Upravo je zato za osobu s izraženom shemom vulnerabilnosti posebno važno postupno razvijati sposobnost toleriranja neizvjesnosti. Cilj nije uvjeriti se da se ništa loše nikada neće dogoditi, jer takvu sigurnost nitko ne može imati. Cilj je razviti uvjerenje: „Ne mogu predvidjeti sve što će se dogoditi, ali mogu se nositi s neizvjesnošću i vjerovati da ću se snaći ako se pojavi problem.“
Takvo iskustvo postupno slabi shemu vulnerabilnosti jer osoba počinje otkrivati da joj za osjećaj sigurnosti nije potrebno imati potpunu kontrolu nad budućnošću.
Zašto nastaje shema vulnerabilnosti?
Sheme najčešće nastaju u djetinjstvu kada neke psihološke potrebe za sigurnošću i zaštitom nisu bile primjereno zadovoljene.
Mogući čimbenici koji doprinose razvoju sheme vulnerabilnosti uključuju:
- Odrastanje uz pretjerano zabrinute roditelje
Ako su važne osobe često naglašavale opasnosti, upozoravale dijete na sve što bi moglo poći po zlu ili reagirale s velikim strahom na probleme, dijete može naučiti da je svijet opasno mjesto.
- Nedostatak osjećaja sigurnosti i zaštite
Djeca trebaju iskustvo da postoji netko tko ih može zaštititi i pomoći im kada se pojave problemi. Ako je dijete često bilo prepušteno samo sebi ili nije imalo osjećaj stabilnosti, može razviti uvjerenje da je svijet nepredvidiv.
- Iskustva bolesti, trauma ili iznenadnih gubitaka
Ako je dijete doživjelo ozbiljnu bolest, nesreću, gubitak bliske osobe ili druge traumatske događaje, može razviti pojačan osjećaj da se loše stvari mogu dogoditi u bilo kojem trenutku.
- Roditeljska pretjerana zaštita
Ponekad shema nastaje i kada roditelji iz najbolje namjere pretjerano štite dijete. Ako dijete rijetko dobiva priliku samostalno se suočiti s izazovima, može razviti uvjerenje da nije sposobno nositi se s teškoćama.
U okolnostima poput prethodno opisanih dijete može zaključiti da je svijet opasno mjesto u kojem se velike teškoće mogu pojaviti u bilo kojem trenutku. Budući da dijete nema dovoljno iskustva ni kapaciteta da bi se samo nosilo s ozbiljnijim problemima, može razviti uvjerenje da su životne teškoće nesavladive.
Ako pritom odrasle osobe pokazuju velik strah pred problemima, izbjegavaju ih ili djeluju kao da se s njima ne znaju nositi, dijete može naučiti da su problemi nešto čega se treba bojati i da ih je teško ili nemoguće prevladati. Na taj se način dodatno učvršćuje shema vulnerabilnosti i uvjerenje da se katastrofalne situacije mogu pojaviti bilo kada, a da se osoba s njima neće moći nositi.
Zaključak
Shema vulnerabilnosti može učiniti da osoba svijet doživljava kao mjesto puno mogućih opasnosti i da stalno očekuje da će se nešto loše dogoditi. Pritom nije problem samo u strahu od mogućih katastrofa, nego i u uvjerenju da se osoba s njima neće moći nositi.
Shema vulnerabilnosti može se izražavati kroz različita područja života – od straha od bolesti i nesreća do brige za financijsku sigurnost, posao i budućnost. Zbog stalne potrebe za osjećajem sigurnosti osoba može početi provjeravati, izbjegavati, tražiti uvjeravanje ili pokušavati unaprijed predvidjeti i spriječiti sve što bi moglo poći po zlu.
Važno je razumjeti da takve reakcije nisu znak da je osoba „pretjerano osjetljiva“ ili da jednostavno previše razmišlja. One imaju smisla kada ih promatramo kroz prizmu sheme vulnerabilnosti – duboko ukorijenjenog uvjerenja da je svijet nesiguran i da se osoba neće moći nositi s onim što bi se moglo dogoditi.
Prepoznavanje sheme vulnerabilnosti može biti prvi korak prema razumijevanju vlastite anksioznosti i obrazaca ponašanja koji je održavaju. Kada osoba počne prepoznavati što aktivira njezinu shemu i kako na nju reagira, otvara se prostor za promjenu tih obrazaca.
Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!
Literatura
Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.
