Shema terapija – “Koja je moja shema?”

U tekstu o shema terapiji, kojem možete pristupiti putem poveznice, opisano je kako ovaj psihoterapijski pravac tumači psihološke teškoće. Uz to, opisane su osnovne postavke ove terapije i pojmovi kojima se najviše shema terapeut zajedno s klijentom bavi tijekom psihoterapijskog procesa. 

Ovdje ćemo se samo ukratko prisjetiti što su sheme, jedan od ključnih pojmova u shema terapiji koji je sadržan i u samom nazivu ovog psihoterapijskog pravca. Sheme predstavljaju općenite ideje o nama samima ili svijetu oko nas. One sadrže i emocionalne i tjelesne reakcije koje smo imali kada su psihološke potrebe bile narušene ili uskraćene, Također, uključuju i sjećanja na negativne i traumatične situacije. 

Ovaj blog post posvećen je upravo shemama. U blog postu o shema terapiji možete pronaći opise nekoliko shema koje se učestalo formiraju kod ljudi, no u ovom blog postu bit će opisano svih 18 shema koje su definirane prema ovom psihoterapijskom pravcu. Tekst u nastavku temelji se na knjizi Schema therapy: A practitioner’s guide (Young, Klosko i Weishaar, 2006; str. 13-21). Sheme su podijeljene u pet domena pa će tako u ovom tekstu biti kategorizirane upravo prema tim domenama.

Domena 1: Izostanak povezanosti i odbacivanje

Shema Napuštanje/Nestabilnost (engl. Abandonment/Instability) odnosi se na osjećaj da su odnosi s važnim osobama nestabilni. Osobe koje imaju izraženu ovu shemu osjećaju da su važne osobe u njihovom životu emocionalno nepredvidive, prisutne su u njihovom životu samo privremeno, umrijet će ili će ih napustiti zbog nekoga boljeg. 

Shema Nepovjerenje/Zlostavljanje (engl. Mistrust/Abuse) odnosi se na uvjerenje osobe da će ju, ako se pruži prilika, drugi ljudi iskoristiti za svoje sebične ciljeve. Na primjer, zlostavljat će ih, povrijediti, poniziti, lagati im, varati ih ili manipulirati njima. 

Shema Emocionalne deprivacije (engl. Emotional deprivation) je očekivanje da želja za emocionalnom povezanošću neće biti adekvatno ispunjena. Postoje tri oblika deprivacije: 

(1) deprivacija njege (nedostatak brige, emocionalne topline, nježnosti); 

(2) deprivacija empatije (nedostatak suosjećanja ili razumijevanja); i 

(3) deprivacija zaštite (nedostatak snage ili smjernica od drugih). 

Ova shema je među najčešćim shemama, iako su ljudi obično je najmanje svjesni. Naime, kod ove sheme radi se o izostanku nečega što je osobi potrebno, a kod drugih shema najčešće se radi o nanošenju štete prema osobi od strane okoline. Nanošenje štete (npr. kritike, verbalno ili fizičko zlostavljanje) lakše je uočiti nego deprivaciju onoga što je osobi potrebno (npr. deprivacija zagrljaja, verbalnih izraza ljubavi, uvažavanja emocija…).

Shema Neadekvatnost/Sram (engl. Defectiveness/Shame) je osjećaj da je osoba manjkava, loša, inferiorna ili bezvrijedna te da bi bila nevoljena kad bi se otkrili njezini nedostaci. Shema obično uključuje osjećaj srama u vezi s percipiranim manama. Nedostaci mogu biti privatni (npr. sebičnost, agresivni impulsi, neprihvatljive seksualne želje) ili javni (npr. neprivlačan izgled, socijalna nespretnost). 

Shema Socijalna izolacija/Otuđenje (engl. Social Isolation/Alienation) je osjećaj da se osoba razlikuje od ili ne pripada širem društvenom svijetu izvan obitelji. Obično osobe s ovom shemom ne osjećaju pripadnost nijednoj skupini ili zajednici.

Uočava se da su klijenti u Domeni 1 imali traumatična djetinjstva i kao odrasli obično jure iz jedne samodestruktivne veze u drugu ili izbjegavaju bliske odnose u potpunosti. Često potječu iz obitelji koje su nestabilne, nasilne, hladne, odbacujuće i kritizirajuće ili izolirane od vanjskog svijeta.

Shema socijalne izolacije - simbolički prikaz.

Domena 2: Narušena autonomija i izvedba 

Autonomija u ovom kontekstu odnosi se na mogućnost odvajanja od obitelji i funkcioniranja neovisno o njima te sposobnost diferenciranja od roditeljskih figura. Osobe s izraženim shemama u ovoj domeni obično imaju roditelje koji su sve radili za njih i pretjerano ih štitili. U mnogo rjeđem ekstremu roditelji su se jedva brinuli za njih ili nadzirali ih. Često su roditelji potkopavali njihovo samopouzdanje i nisu ih poticali za kompetentno obavljanje zadataka. Posljedično, te osobe ne mogu stvoriti vlastite identitete i kreirati svoje živote. Nisu sposobni postaviti osobne ciljeve i savladati potrebne vještine. Što se tiče kompetencije, ostaju djeca daleko u odraslu dob. Ova domena uključuje četiri sheme.

Shema Ovisnost/Nekompetentost (engl. Dependence/Incompetence) odnosi se na osjećaj pojedinca da je nesposoban nositi se s dnevnim odgovornostima bez značajne pomoći drugih. Na primjer, osoba se osjeća nesposobnom upravljati novcem, rješavati praktične probleme, koristiti vlastito rasuđivanje i kritičko mišljenje, poduzimati nove zadatke ili donositi dobre odluke. Shema se često manifestira kao sveprisutna pasivnost ili bespomoćnost. 

Shema Ranljivost na povredu ili bolest (engl. Vulnerability to Harm or Illness) je pretjerani strah da će se katastrofa dogoditi u bilo kojem trenutku i da osoba neće biti sposobna nositi se s njome. Strahovi su obično usmjereni na sljedeće vrste katastrofa: 

(1) medicinske (npr. srčani udari, bolesti poput AIDS-a); 

(2) emocionalne (npr. ludilo, gubitak kontrole); i 

(3) vanjske (npr. nesreće, kriminal, prirodne katastrofe). 

Ponekad se kod klijenata s ovom shemom pojavljuje jedan tip ranjivosti koji se naziva financijska ranjivost. Ova ranjivost odnosi se na pojačani strah pojedinca da u bilo kojem trenutku može izgubiti sav novac. Zbog tog straha pojavljuje se poriv za pojačanim oprezom oko novca.

Osobe s izraženom shemom Stapanje/Nerazvijeno vlastito “ja” (engl. Enmeshment/Undeveloped Self) često se pretjerano povezuju i identificiraju s jednom ili više važnih osoba (često roditelji) na štetu svoje potpune individuacije i socijalnog razvoja. Te osobe često vjeruju da barem jedan od “stopljenih” pojedinaca ne bi mogao funkcionirati bez drugog. Shema može uključivati osjećaje gušenja ili stapanja s drugima ili nedostatak jasnog osjećaja identiteta i smjera. 

Shema Neuspjeh (engl. Failure) je uvjerenje da će osoba neizbježno podbaciti u područjima postignuća (npr. škola, sport, karijera) i da je, u smislu postignuća, neadekvatna u odnosu na svoje vršnjake. Shema često uključuje uvjerenja da je osoba neinteligentna, nesposobna, netalentirana ili neuspješna.

Domena 3: Narušene granice

Ova domena uključuje dvije sheme: Povlaštenost/Grandioznost i Nedovoljna samokontrola/Samodisciplina.

Shema Povlaštenost/Grandioznost (engl. Entitlement/Grandiosity) je doživljaj osobe da je superiorna drugim ljudima i stoga ima pravo na posebna prava i privilegije. Osobe s ovom shemom ne osjećaju se obveznima slijediti pravila reciprociteta koja su dio uobičajene društvene interakcije. Često inzistiraju na tome da bi trebali moći raditi što god žele, bez obzira na cijenu za druge ljude. Mogu biti pretjerano usmjereni na superiornost (npr. da moraju biti među najuspješnijima, najpoznatijima, najbogatijima) kako bi postigli moć. Te osobe često su pretjerano zahtjevne ili dominantne i nedostaje im empatije. 

Osobe s izraženom shemom Nedovoljna samokontrola/Samodisciplina (engl. Insufficient Self-Control/Self-Discipline) ili ne mogu ili ne žele vježbati dovoljnu samokontrolu i toleranciju na frustracije kako bi postigli svoje osobne ciljeve. Te osobe ne reguliraju izražavanje svojih emocija i poriva. U blažem obliku ove sheme, osobe imaju pretjerani naglasak na izbjegavanje nelagode (npr. izbjegavaju većinu sukoba ili odgovornosti).

Kao što se može primijetiti, osobe sa shemama u ovoj domeni nisu razvile adekvatne unutarnje granice u pogledu reciprociteta ili samodiscipline. Mogu imati poteškoće u poštivanju prava drugih, suradnji, održavanju obveza ili postizanju dugoročnih ciljeva. Te osobe često se prezentiraju kao sebične, razmažene, neodgovorne ili narcisoidne. Tipično su odrasli u obiteljima koje su bile pretjerano permisivne i popustljive. Kao djeca, te osobe nisu bile obvezne slijediti pravila koja se primjenjuju na sve druge, uzeti u obzir druge ili razviti samokontrolu. Kao odrasli, nemaju sposobnost obuzdati svoje impulse i odgoditi zadovoljstvo za dugoročnu korist. 

Važno je napomenuti da shema Povlaštenost/Grandioznost ponekad može biti oblik pretjerane kompenzacije za drugu shemu, poput Neadekvatnost/Sram. U tim slučajevima, uzdizanje sebe služi kao kompenzacija za osjećaj pojedinca da je loš, bezvrijedan, manjkav ili na bilo koji drugi način neadekvatan.

Domena 4: Usmjerenost na druge 

Sheme u ovoj domeni uključuju pretjerani naglasak na zadovoljavanje potreba drugih umjesto svojih vlastitih potreba. Ljudi s izraženim shemama iz ove domene usmjereni su na druge ljude više na svoje potrebe s ciljem dobivanja odobrenja, održavanja emocionalnih veza ili izbjegavanja tuđe ljutnje. Kada komuniciraju s drugima, obično se usmjeravaju na reakcije druge osobe umjesto na vlastite potrebe te često nisu svjesni vlastitog bijesa i preferencija. Tipična obitelj iz koje potječu temelji se na uvjetovanom prihvaćanju: djeca moraju zaustavljati važne aspekte sebe kako bi dobila ljubav ili odobrenje. U mnogim takvim obiteljima, roditelji više cijene svoje emocionalne potrebe ili društvene “norme” nego što cijene potrebe djeteta. U ovoj domeni nalaze se tri sheme koje će biti opisane u nastavku.

Shema Podređivanje (engl. Subjugation) uključuje osjećaj prisile za ugađanjem drugima jer bi u suprotnom uslijedile negativne posljedice. Osoba se obično podređuje kako bi izbjegla bijes, osvetu ili napuštanje. Dva glavna oblika podređivanja su: (1) podređivanje potreba: potiskivanje vlastitih preferencija ili želja; i (2) podređivanje emocija: potiskivanje vlastitih emocionalnih reakcija, posebno bijesa. Shema obično uključuje percepciju da vlastite potrebe i osjećaji nisu valjani ili važni. Često se prezentira kao pretjerana uslužnost i želja za udovoljavanjem, kombinirana s preosjetljivošću na osjećaj zarobljenosti. Podređivanje obično vodi do nagomilavanja bijesa, što se manifestira maladaptivnim simptomima (npr. pasivno-agresivno ponašanje, nekontrolirani ispadi bijesa, psihosomatski simptomi ili povlačenje od drugih ljudi). 

Osobe s izraženom shemom Samožrtvovanja (engl. Self-sacrifice) dobrovoljno zadovoljavaju potrebe drugih nauštrb vlastitog zadovoljstva. To čine kako bi poštedjeli druge boli, izbjegli unutarnji osjeća krivnje, ojačali samopoštovanje ili održali emocionalnu vezu s nekim koga vide kao potrebitog. Shema često proizlazi iz osjetljivosti na patnju drugih. Uključuje osjećaj da vlastite potrebe nisu adekvatno zadovoljene i može dovesti do osjećaja ogorčenosti. Za razliku od sheme Podređivanja, kod sheme Samožrtvovanja pojedinac osjeća zadovoljstvo u tome da se daje drugima te krivnju ako se ne bi davao više drugima nego sebi. Kod sheme Podređivanja pojedinac osjeća prisilu da udovolji drugima i ne osjeća pritom zadovoljstvo. Također, osjeća anksioznost i strah, primarno od tuđe reakcije, ako ne bi udovoljavao drugima.

Osobe s izraženom shemom Traženja odobrenja/Traženja priznanja (engl. Approval-seeking/Recognition-seeking) vrednuju dobivanje odobrenja ili priznanja od drugih ljudi više nego razvijanje sigurnog i autentičnog osjećaja vlastitog ja. Njihovo samopoštovanje ovisi o reakcijama drugih, a ne o njihovim vlastitim reakcijama. Shema često uključuje pretjeranu preokupaciju društvenim statusom, izgledom, novcem ili uspjehom kao sredstvom za dobivanje odobrenja ili priznanja. Često rezultira donošenjem velikih životnih odluka koje su neautentične i nezadovoljavajuće.

Prikaz čovjeka koji sam sjedi - simbolički prikaz shema koje se odnose na usmejrenost na druge, a zanemarivanje sebe.

Domena 5: Pretjerana opreznost i inhibicija 

Sheme iz posljednje domene odnose se potiskivanje spontanosti i emocija. Ova domena uključuje četiri sheme: Negativnost/Pesimizam, Emocionalna inhibicija, Neumoljivi standardi/Hiperkritičnost i Kažnjavanje. 

Shema Negativnost/Pesimizam (engl. Negativity/Pessimism) je sveobuhvatno, cjeloživotno fokusiranje na negativne aspekte života (npr. bol, smrt, gubitak, razočaranje, sukob, izdaja) dok se minimiziraju pozitivni aspekti. Shema obično uključuje pretjerano očekivanje da će stvari na kraju krenuti po zlu u širokom rasponu radnih, financijskih ili interpersonalnih situacija. Osobe koje imaju izraženu ovu shemu imaju pretjeran strah od pogrešaka koje bi mogle dovesti do financijskog kolapsa, gubitka, poniženja ili zarobljenosti u lošoj situaciji. Budući da pretjerano naglašavaju moguće negativne ishode, osobe s izraženom ovom shemom često su pojačano zabrinute, tjeskobne i neodlučne. 

Izraženost sheme Emocionalne inhibicije (engl. Emotional inhibition) manifestira se kroz suzdržavanje spontanosti i osjećaja te suzdržanosti u komunikaciji. Osobe obično to rade kako bi spriječile kritiziranje ili gubitak kontrole nad svojim impulsima. Najčešća područja inhibicije uključuju: (1) inhibiciju bijesa; (2) inhibiciju pozitivnih impulsa (npr. radost, naklonost, seksualno uzbuđenje, razigranost); (3) poteškoće u izražavanju ranjivosti; i (4) naglasak na racionalnosti uz zanemarivanje emocija. Te osobe često se doživljavaju kao hladne, povučene ili suzdržane. 

Shema Neumoljivi standardi/Hiperkritičnost (engl. Unrelenting Standards/Hypercriticalness) je osjećaj da osoba mora težiti ostvarivanju vrlo visokih unutarnjih standarda, obično kako bi izbjegla neodobravanje ili sram. Shema obično rezultira osjećajima stalnog pritiska te hiperkritičnosti prema sebi i drugima. Obično se prezentira kao: (1) perfekcionizam (npr. potreba da se stvari rade “pravilno”, pretjerana pažnja na detalje ili podcjenjivanje vlastite razine izvedbe); (2) kruta pravila i “treba” u mnogim područjima života, uključujući nerealno visoke moralne, kulturne ili vjerske standarde; ili (3) preokupacija vremenom i učinkovitošću. 

Shema Kažnjavanja (engl. Punitiveness) je uvjerenje da ljude treba strogo kazniti zbog pogrešaka. Shema uključuje tendenciju da se bude ljut i netolerantan prema onima (uključujući sebe) koji ne zadovoljavaju vlastite standarde. Obično uključuje poteškoće u opraštanju pogrešaka jer osoba nerado razmatra olakotne okolnosti, dopušta ljudske nesavršenosti ili uzima u obzir namjere osobe.

Tipično porijeklo ove četiri sheme je sumorna, represivna i stroga okolina tijekom odrastanja. Okolina je češće uključivala samokontrolu i samoodricanje u odnosu na spontanost, zadovoljstvo, igru i bezbrižnost. Stoga, kao odrasle osobe ovi pojedinci su pretjerano oprezni prema negativnim životnim događajima. Obično prenose osjećaj pesimizma, brige i ukočenosti, bojeći se da bi im se život mogao raspasti ako ne budu stalno oprezni i pažljivi. 

Shema neumoljivih standarda - simbolički prikaz.

Zaključak

Ovaj blog post pruža vam osnovni uvid u sheme i njihova obilježja. Važno je napomenuti da se ljudi često pronalaze u opisima raznih shema. No, da bi se shema smatrala maladaptivnom, važno je da obilježja sheme budu izražena, remete funkcioniranje pojedinca i u značajnoj mjeri utječu na socijalne odnose ili obavljanje poslova ili mentalno zdravlje općenito.

Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!

Literatura

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.

1 Comment

Comments are closed.