Emocionalna deprivacija – osjećaj “Pale sam na svijetu”

Emocionalna deprivacija jedna je od osnovnih maladaptivnih shema. Podsjetnik: ako vas više zanima što su maladaptivne sheme, preporučam vam da pročitate prethodne blog postove o shema terapiji i o 18 osnovnih maladaptivnih shema 🙂

Ova shema među najčešćim je shemama kod klijenata koji traže psihoterapijsku pomoć. No, nemaju samo klijenti koji su uključeni u psihoterapijski tretman teškoća s emocionalnom deprivacijom. Naime, emocionalna deprivacija česta je pojava u općoj populaciji te utječe na percepciju kvalitete života, kao i na socijalne odnose velikog broja ljudi. 

Tekst u nastavku temelji se na knjigama Schema therapy: A practitioner’s guide (Young, Klosko i Weishaar, 2006) i Reinventing your life: how to break free from negative life patterns (Young i Klosko, 1993).

Što je emocionalna deprivacija?

Emocionalna deprivacija je osjećaj pojedinca da njegove emocionalne potrebe nisu zadovoljene, kao i da ih drugi neće moći razumjeti ni zadovoljiti. 

Pod pojmom “emocionalne potrebe” podrazumijevaju se tri vrste emocionalnih potreba:

Potreba za emocionalnom toplinom, brigom i nježnosti

Ova potreba zadovoljena je ako druga važna osoba izražava svoju privrženost prema nama riječima (npr. riječima “volim te”) i fizičkim kontaktom (npr. zagrljaj). Također, zadovoljena je ako druga osoba pokazuje da brine o nama i kako se mi osjećamo ili kako bi neki postupak mogao na nas djelovati. Zadovoljenje ove potrebe omogućuje pojedincu da se osjeća viđeno i bitno. Pod pojmom “bitno” ne misli se na superiornost u odnosu na druge. Osjećaj da smo bitni drugoj osobi odnosi se na osjećaj da je tu netko za nas, naša sigurna baza i utočište, odnosno netko kome je stalo do nas.

Potreba za zaštitom, vodstvom i usmjeravanjem

Ova potreba zadovoljena je ako imamo osjećaj da se možemo osloniti na drugu osobu koja će nam dati savjet, pomoć i vodstvo ako je to potrebno. Kada je ova potreba zadovoljena osjećamo se sigurno.

Potreba za suosjećanjem

Ova potreba zadovoljena je ako od druge osobe dobivamo empatiju i utjehu kada nailazimo na poteškoće i neugodne emocije. Zadovoljenje ove potrebe omogućuje nam da doživimo naše potrebe i emocije važnima, odnosno da nisu previše za druge ljude i da nisu prezahtjevne.

Dakle, emocionalna deprivacija nastaje kada sve tri prethodno navedene potrebe ili samo neke od njih nisu zadovoljene.

Emocionalna deprivacija dolazi kao osjećaj

Emocionalna deprivacija očituje se obično kroz intenzivni osjećaji praznine, usamljenosti ili samoće. Obično je prisutan osjećaj da drugi ljudi nisu tu uz nas kad ih trebamo, da se nemamo na koga osloniti, kao i da nas drugi ne vide, ne čuju i ne razumiju u potpunosti. Kao da smo Pale sam na svijetu – nitko nije tu za nas, nebitni smo, nevidljivi, neshvaćeni i sami.

Navedeni osjećaji obično ne dolaze do svijesti u obliku razmišljanja. Emocionalna deprivacija, zapravo, je osjećaj kojeg je teško verbalizirati. Radi se o osjećaju da nešto nedostaje, a ono što nedostaje su neke od prethodno navedenih potreba. Ovaj osjećaj može se predočiti slikom zanemarenog djeteta – to dijete ne sluša kritike, ali ne dobiva ni potrebnu pažnju, emocionalnu toplinu, brižnost i zaštitu. Prepušteno je sebi i ostavljeno po strani.

Emocionalna deprivacija prikazana kao osoba koja je sama u prirodi.

Emocionalna deprivacija kao shema

Emocionalna deprivacija u svojoj osnovi predstavlja maladaptivnu shemu. To znači da su prethodno opisani osjećaji praznine, nevidljivosti, usamljenosti i samoće duboko utisnuti u pojedinca do razine da se čine nepobitnom istinom

Također, to znači da pojedinac te osjećaje generalizira na sve ljude ili samo na pojedine skupine ljudi. Primjerice, može se dogoditi da pojedinac ne očekuje općenito od ljudi da će biti brižni prema njemu. S druge strane, može se dogoditi da pojedinac ne očekuje i/ili ne dobiva od romantičnih partnera brižnost i razumijevanje, ali u prijateljskim odnosima osjeća se voljeno i podržano.

Budući da je emocionalna deprivacija maladaptivna shema, ona utječe na to što ćemo percipirati u našoj okolini i upamtiti, čega ćemo se dosjetiti i kakva ćemo predviđanja o budućnosti imati. Što to točno znači? 

Zamislite da odlazite na putovanje s prijateljima. Vi ste organizirali smještaj i potrudili se oko organizacije prijevoza. Dolazite do apartmana i jedan prijatelj, bez da Vas je pitao, uzeo je najbolju sobu u apartmanu. Postupak tog prijatelja pokazuje izostanak brižnosti prema Vama. Taj prijatelj nije uzeo u obzir potrebe ostalih suputnika, uključujući i Vas. Moguće da biste Vi prepustili sobu da je došlo do razgovora tko ide u koju sobu, ali problem je što prijatelj nije ni pitao. Ako imate izraženu shemu emocionalne deprivacije mogli biste se osjećati jako, jako, jako loše. Moguće da ćete se i rasplakati skriveno od pogleda drugih ljudi i da ćete cijeli dan, možda i sutradan razmišljati o ovome. U suštini, osjećat ćete se vjerojatno nebitno i nevidljivo. Emocije koje bi Vas mogle preplavljivati su ljutnja i tuga.

Emocionalna deprivacija usmjerit će Vas na to da vidite u tom trenutku samo ovaj jedan postupak prijatelja i zanemariti brižne postupke tog istog prijatelja (ako ih je bilo). Zanemarit ćete vjerojatno i brižne postupke ostalih suputnika ili drugih ljudi u Vašem životu. Dosjetit ćete se i drugih situacija u kojima ste se osjećali podjednako nevidljivo i nebitno. Od cijelog putovanja mogli biste najviše upamtiti upravo tu situaciju, a ne razne druge lijepe trenutke.

Emocionalna deprivacija prikazana kao čovjek koji je sam u gužvi.

Kako izgleda emocionalna deprivacija u svakodnevici?

U prošlom odlomku opisan je primjer jedne situacije u kojoj se aktivirala emocionalna deprivacija. Slijedi još nekoliko primjera.

  • Dolazite s putovanja i niste ručali taj dan. Nadalje, niste rekli partneru/ici da pripremi ručak za Vas, već samo očekujete da će to napraviti. Kada to partner/ica ne napravi, osjećate se kao da mu/joj nije stalo do Vas.
  • Pošaljete poruku prijatelju/ici u kojoj navodite neki problem koji Vas muči. Kada prijatelj/ica ne odgovara cijeli dan na poruku, osjećate se kao da ste nebitni toj osobi.
  • Spominjali ste prijatelju/ici jednu važnu životnu situaciju i on/ona zaboravi na to. Zbog toga se osjećate nevidljivo i nebitno.
  • Partner/ica odlazi s prijateljima na druženje za vikend. Prilikom odlaska nije pričekao/la još nekoliko minuta da dođete s posla, već je samo otišao/la bez da Vas zagrli i poljubi. To u Vama izaziva osjećaj da mu/joj niste prioritet. 
  • Na kavi ste s prijateljem/icom i pričate kako Vam je bio naporan dan, a Vaš prijatelj/ica Vas prekine i počne pričati kako je njemu/njoj bilo naporno. Niste dobili suosjećanje te se osjećate neshvaćeno i nevidljivo.

U svakom od ovih primjera vrlo vjerojatno bi se velik broj ljudi osjećao barem malo povrijeđeno. No, kada pojedinac ima izraženu shemu emocionalne deprivacije ta povrijeđenost vrlo je intenzivna i traje duže nego što bi bilo očekivano s obzirom na ozbiljnost situacije.

Kako nastaje shema emocionalne deprivacije?

Počeci ove sheme obično su vrlo rani i sežu u odnos primarnih skrbnika (u pravilu su to roditelji) prema djetetu. Najčešće se radi o zanemarivanju prethodno opisanih potreba od strane primarnih skrbnika, i to svih navedenih potreba ili samo nekih. 

Točnije, shema emocionalne deprivacije nastaje tako što roditelji kontinuirano ne pokazuju privrženost prema djetetu (npr. zagrljajima, riječima kojima pokazuju ljubav, uspavljivanjem, provođenjem vremena s djetetom). Ovakve roditelje mogli bismo opisani emocionalno hladnima i distanciranima. Nekada ti roditelji ispunjavaju materijalne potrebe djeteta i nisu kritizirajući ili pretjerano zahtjevni. Upravo zbog toga kada porastu djeca tih roditelja imaju dojam da je s njihovim odrastanjem sve bilo u redu. No, ono što nije bilo u redu je upravo ono što im je kroz odrastanje nedostajalo. Radi se o izostanku emocionalne topline, za koju su se naviknuli da ju ne dobivaju i nisu svjesni da praznina koju osjećaju dolazi iz emocionalno hladne okoline u kojoj su odrasli.

Ova shema razvija se i kroz izostanak suosjećanja od strane roditelja. Primjerice, kada roditelji ignoriraju djetetove neugodne emocije, šalje se poruka djetetu da su njegove emocije nebitne i nema nekoga tko bi mu pomogao kako da se nauči nositi s neugodnim emocijama. Također, ako roditelji previše dramatično doživljavaju djetetove emocije i stave fokus na to kako se oni osjećaju kada vide djetetove neugodne emocije, poruka koja se šalje djetetu je da su njegove emocije nebitne ili da su previše za druge ljude.

Uz to, emocionalna deprivacija razvija se i kada su roditelji opterećeni vlastitim problemima (npr. financijske teškoće, izraženi problemi s mentalnim zdravljem, narušeno fizičko zdravlje, problemi u odnosu s partnerom/icom). Zbog tih problema može se dogoditi da roditelji nisu roditelji djetetu, odnosno ne pružaju snažnu odraslu figuru, vodstvo i usmjeravanje. Štoviše, može se dogoditi da dijete preuzme na sebe brige koji dijete ne bi trebalo imati (npr. briga hoće li imati dovoljno novaca). Djetetove brige ne znače da dijete stvarno nešto i poduzima, već se obično dogoditi da puno razmišlja o stvarima o kojima ne bi dijete trebalo razmišljati. Također, dijete je prepušteno samome sebi da se snađe u nekoj važnoj životnoj situaciji, što znači da mu nedostaje odrasli oslonac.

Česta situacija je da oba roditelja na različite načine zadovoljavaju ili narušavaju potrebe djeteta. Primjerice, majka može biti vrlo emocionalno topla, ali davati malo vodstva i usmjeravanja. Istovremeno, otac može davati prikladno usmjeravanje i vodstvo, ali biti emocionalno hladan i distanciran. 

Emocionalna deprivacija prikazana kao čovjek sam u ništavilu.

Koje posljedice ostavlja shema emocionalne deprivacije?

Ako imate izraženu shemu emocionalne deprivacije kod Vas bi se mogla pojavljivati neka od sljedećih razmišljanja, ponašanja i doživljavanja:

  • doživljavate da su Vaše potrebe previše (npr. da ste prezahtjevni ako biste drugoj osobi rekli da nešto želite);
  • ne iskazujete kako se osjećate ili što Vam se sviđa ako vidite da to nije sukladno onome kako se druga osoba osjeća ili što se drugoj osobi sviđa;
  • ne iskazujete vlastite potrebe, već očekujete da ako je drugoj osobi stalo do Vas, trebao/la bi samoinicijativno znati što Vam treba;
  • ne iskazujete vlastite potrebe, a kada ih i iskažete, vrlo ste osjetljivi kada ih druga osoba ne uvaži;
  • ne iskazujete vlastite potrebe i osjećaje, a kada druga osoba ne pokaže razumijevanje i za Vaše (neiskazane) osjećaje i potrebe, osjećate se neshvaćeno i neviđeno;
  • razmišljate da pretjerujete ako Vas nešto smeta kod druge osobe;
  • skrivate vlastitu ranjivost i nastojite se prikazati snažnima te ne tražite od drugih pomoć ili savjet;
  • podređujete se tuđim potrebama jer ih smatrate važnijima;
  • osjećate se loše (npr. krivima, odnosno osjećate grižnju savjesti) ako mislite na vlastite potrebe više nego na tuđe potrebe;
  • nalazite se iznova i iznova u romantičnim i/ili prijateljskim odnosima s osobama koje su emocionalno hladne i distancirane;
  • ostajete u odnosima u kojima druga osoba ne čuje i ne vidi Vama važne Vaše potrebe ni kada ih iskažete;
  • pokazujete “needy” ponašanja (npr. visoka osjetljivost na brzinu odgovaranja na poruke, provodi li druga osoba vrijeme s drugim ljudima, jaka ljutnja i povrijeđenost ako netko nije dostupan kada Vam je potrebno);
  • izbjegavate emocionalne veze kako biste izbjegli povrijeđenost i zbog očekivanja da ćete biti nevažni drugoj osobi ili nevoljeni;
  • jako ste osjetljivi (npr. osjećate se tužno i/ili ljuto) na to da druga osoba ne pokazuje brižnost i/ili Vas ne razumije.

Kod Vas se mogu pojaviti samo neka od navedenih razmišljanja, ponašanja i doživljavanja, ne nužna sva od navedenih. Također, ona mogu biti prisutna samo u nekim vrstama odnosa, ne nužno u svima. Primjerice, mogu biti izraženija u romantičnim odnosima, a manje izražena u prijateljskim odnosima.

Ova razmišljanja, ponašanja i doživljavanja mogu se pojaviti kod svakoga od nas. No, kada govorimo o shemi emocionalne deprivacije sve od navedenoga poprilično je izraženo i opetovano.

Što učiniti sa shemom emocionalne deprivacije?

Osvještavanje

Početak rada na shemi emocionalne deprivacije je osvještavanje kada se pojavljuju prethodno opisana razmišljanja, ponašanja i doživljavanja, a koja su tipična za ovu shemu. Uočite kada se pojačano osjećate neviđeno, nevidljivo, neshvaćeno, ostavljeno, samo. Osvijestite obrasce, odnosno koja se razmišljanja, ponašanja i doživljavanja tipična za ovu shemu ponavljaju i u kojim odnosima.

Imate pravo izraziti potrebe

Zatim je korisno osvijestiti i prihvatiti da imate pravo na to da drugi čuju i vide Vaše potrebe. Vaše potrebe, emocije, razmišljanja i doživljaji jesu važni

Ne postoji ispravna potreba ili emocija, već samo zdravi ili nezdravi način kako iskazujete potrebe i emocije. 

Imate pravo iskazati svoje potrebe i emocije drugim ljudima. One nisu previše i niste prezahtjevni zbog njih.

Međutim, nemojte očekivati da će svi uvijek moći čuti Vaše potrebe i uvažiti ih. To ne znači da ih je bolje zadržati za sebe. Najviše što možete učiniti za sebe je iskazivati svoje potrebe na zdrav način, bez ogorčenja ili ljutnje što druga osoba sama nije primijetila Vaše potrebe. Ako ne iskazujete potrebe, sigurno ostajete u emocionalnoj deprivaciji i cijela priča se nastavlja. Nema mogućnosti ni za poboljšanje odnosa, kao ni za autentičan i zdrav odnos s drugom osobom.

Ako neka osoba u određenom trenutku ne razumije Vaše potrebe, ne znači da ih nikada ne razumije. Ima, naravno, ljudi koji često nisu tu za Vas i ne razumiju Vaše potrebe. To ne znači da su to loši ljudi, nego su vjerojatno ljudi koji nisu za Vaš krug bliskih ljudi.

Odaberite kada i s kime ćete izraziti svoje potrebe, emocije i ranjivost. Ne morate to raditi sa svima, ali važno je uočiti da odluku hoćete li to učiniti radite iz slobode izbora koju imate, a ne iz pritiska emocionalne deprivacije sa ne iskazujete svoje potrebe, emocije i ranjivost.

Drugi ne čitaju Vaše misli

Također, u pravilu drugi ljudi, neovisno o tome koliko Vas vole i koliko im je stalo do Vas, ne mogu znati što Vam treba sve dok Vi to ne kažete. U redu je reći što Vam treba i kako se osjećate. Drugi ne moraju to intuitivno znati, čak ni kada Vas dobro poznaju. Uzmimo za primjer situaciju koja je opisana ranije u tekstu, a odnosi se na očekivanje da će Vas partner/ica dočekati s ručkom nakon što ste se vratili s putovanja. Zdrava komunikacija i zdravo izražavanje potreba bilo bi da kažete dovoljno unaprijed partneru/ici da napravi ručak. Moguće da će on/ona biti u gužvi taj dan i da će naručiti hranu, ali će barem znati što Vam treba i pobrinuti se na neki način za Vaše potrebe. Moguće da će način na koji će se partner/ica pobrinuti za Vaše potrebe biti svojevrsni kompromis ili odstupanje od onog što ste Vi zamislili da će značiti brižnost prema Vama. Kada očekujte da partner/ica intuitivno zna da želite ručak, onda ne pratite brižnost partnera/ice, već njegovo čitanje Vaših misli i telepatske sposobnosti. 

Partnerski odnosi

Ako imate povijest partnerskih odnosa s emocionalno hladnim osobama, budite na oprezu kod odabira sljedećeg partnera/ice. Moguće da je jaka kemija koju osjećate na početku odnosa rezultat upravo nedostupnosti druge osobe. Ta nedostupnost vjerojatno Vam je poznata još iz odnosa s nekim od roditelja. A ono što nam je poznato, ujedno je i primamljivo. Uz to, nedostupnost stvara jaku privlačnost jer u nekoj mjeri potiče rast i pad anksioznosti, što se često kaže “igra toplo-hladno”.

“Needy” ponašanja

Ako pokazujete “needy” ponašanja, imajte na umu da ona obično imaju kontraefekt. Što više pritišćete druge ljude da budu uz Vas, to je veća vjerojatno da će se oni osjećati zagušeno i više će se udaljavati od Vas. Time se shema emocionalne deprivacije samo potvrđuje. 

Često je za izraženu shemu emocionalne deprivacije potrebna stručna pomoć shema terapeuta. Ako se odlučite za shema terapiju, slobodno pošaljite upit za termin putem kontakt obrasca na ovoj web stranici 🙂

Ako želite naučiti kako izraziti svoje potrebe na zdrav način, na ovoj poveznici nalazi se online trening asertivnosti koji sam osmislila upravo u tu svrhu 🙂

Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!

Literatura

Young, J. E. i Klosko, J. S. (1993). Reinventing your life: how to break free from negative life patterns. New York, N.Y., U.S.A., Dutton.

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.

1 Comment

Comments are closed.