Emocije osjećamo svakodnevno. Obično su kratke i prolazne, izmjenjuju se tijekom dana, a mogu biti više ili manje intenzivne. Ljutnja, tuga, sreća, iznenađenje, sram, krivnja, strah samo su neke od emocija koje možemo prepoznati kod sebe. Ponekad nam ih je teško razlikovati, ponekad ih se i bojimo jer mislimo da će nas preplaviti, a ponekad emocije potiskujemo jer mislimo da će poremetiti našu racionalnost. No, kako god okrenemo, pa čak i ako ih nastojimo ignorirati, emocije svakodnevno proživljavamo i one imaju velik utjecaj na naš život. Kakav to velik utjecaj emocije imaju na nas? Zašto dolazi do tog utjecaja? Što je potiskivanje emocija i zašto se bojimo emocija? U ovom blog postu bavit ćemo se upravo ovim pitanjima pa ostanite uz tekst i promislite unaprijed o odgovorima na njih 🙂
Emocije
Emocije su često u literaturi opisane kao kombinacija psihičkog doživljaja, tjelesnih promjena i osjeta, prepoznatljivih izraza lica, boje glasa i gesta, kao i spremnosti da se ponašamo na određeni način (Oatley i Jenkins, 2003). U novijoj literaturi emocije su definirane kao rezultat pridavanja značenja nizu unutarnjih tjelesnih stanja (Feldman Barrett, 2017). Više o ovim temama možete pročitati u blog postovima o emocijama te emocijama i razumu.
Budući da emocije signaliziraju postojanje ravnoteže ili neravnoteže, do kojih dolazi zbog podražaja u vanjskom svijetu i unutar neke osobe, emocije nam pružaju vrijedne informacije što se događa i što bismo mogli poduzeti da na tu neravnotežu reagiramo.
Pritom je te informacije ili signale važno naučiti adekvatno rastumačiti, što nije uvijek jednostavno. Ponekad ne znamo što neka neugoda signalizira, primjerice jesmo li gladni ili tužni. Ne znamo signalizira li neugoda u svađi s prijateljem prvenstveno kršenje naših prava (što bismo onda tumačili kao emociju ljutnje) ili se najveći dijelom bojimo napuštanja (što bismo onda tumačili kao emociju anksioznosti).
Do teškoća može doći i u tumačenju same situacije, a onda nas posljedično i emocije koje nastaju mogu odvesti u pogrešnom smjeru. Primjerice, ponekad je naš mozak, na temelju negativnih, možda i traumatskih, iskustava tijekom odrastanja, naučio prepoznavati opasnost tamo gdje je nema pa se preučestalo pripremamo na borbu i zaštitu samog sebe, što izaziva tjelesnu neravnotežu i pojačane emocije. Možemo prolaznika na ulici vidjeti kao prijetnju, iako on to nije. Možemo konflikt s drugom osobom vidjeti kao korak do prekida veze, iako je to samo konflikt koji je potrebno riješiti prije nastavka zajedničkog puta. Možemo kritiku koju smo primili od šefa vidjeti kao znak da smo nedovoljno sposobni i da ćemo dobiti otkaz. Naš mozak je naučio vidjeti opasnost gdje je možda zapravo nema. To ne znači da situacija nije neugodna i da ne bi trebala izazvati emocije, već samo da zbog preozbiljne ili pogrešne interpretacije situacije dolazi do velike pripreme za opasnost, a onda i do preplavljenosti emocijama.
Teškoće u tumačenju naših unutarnjih stanja i samih emocija ne znače da su emocije loše i da nužno dovode do iracionalnosti, preplavljenosti ili problema u životu. Postojanje bejzbolske palice u stanu ne znači da ćemo njome nauditi nekome, ali ona se može iskoristiti i na taj način. Postojanje naših složenih misaonih procesa ne znači da smo nužno racionalni, već racionalnost učimo i potrebno je adekvatno koristiti svoje misaone sposobnosti da bismo bili racionalni. Dakle, emocije nam pomažu da odredimo što se događa u nama i u svijetu oko nas, ali je važno adekvatno ih tumačiti i koristiti.
Razlozi za potiskivanje emocija
Jedan od čestih razloga za potiskivanje emocija je ideja da su emocije iracionalne i da vode do loših odluka, reakcija ili da će naprosto dovesti do problema. Emocije nisu fenomen koji se iskazuje u sve ili ništa terminima. Njihov intenzitet pojavljuje se na kontinuumu od blagog do vrlo visokog. Kada je emocija visokog intenziteta, vrlo vjerojatno će doći ili do burne reakcije ili do preplavljenosti osobe, a možda time i do zamrzavanja te nemogućnosti osobe da išta kaže ili učini.
Zašto su emocije ponekad visokog intenziteta? Možda se radi o takvoj situaciji (npr. gubitak voljene osobe; izloženost potresu). Možda se radi, kao što je prethodno opisano, o traumatskim iskustvima koje osoba sa sobom nosi i zbog kojih neku situaciju tumači kao vrlo opasnu. Što god bio uzrok intenzivne emocije, sam visok intenzitet ne znači da je emocija loša, već je samo važno naučiti kako s njome postupati kada je toliko intenzivna. Primjerice, naučiti prepoznati što se nalazi u podlozi te emocije i uzeti pauzu, odnosno ne reagirati na prvu. Važnu ulogu u tome može imati rad sa stručnjakom za mentalno zdravlje jer se kroz psihoterapijski rad i razgovor sa stručnom osobom može otkriti pozadina emocija koje su preplavljujuće i sukladno potrebama osobe osmisliti način nošenja s emocijama kada su vrlo intenzivne.
Jedna od emocija koju često potiskujemo je ljutnja. Primjerice, bojimo se, ako si dopustimo osjetiti ljutnju, 1) da ćemo biti previše eksplozivni, napadački ili iracionalni u razgovoru s drugom osobom ili 2) da bi konflikt do kojih bi došlo kada bismo izrazili ljutnju mogao dovesti do prekida odnosa s drugom osobom.
Nadalje, budući da na prisjećanje negativnih životnih iskustava emocionalno reagiramo kao da se ta iskustva ponovno događaju (a ne kao da ih se samo prisjećamo), ponekad nam je prebolno opetovano proživljavanje neugode kroz prisjećanja pa naučimo zamrznuti svoje emocije.
Među kočnicama za izražavanje emocije nalazi se i sram (npr. sram oko toga kako se osjećamo, kako će izgledati na van pred drugima ako pokažemo emocije, kako će drugi reagirati na naše emocije), kao i ideja da su emocije za slabiće. O strahu od pokazivanja vlastitih emocije možete više pročitati u blog postu na poveznici.
Važnost emocija
Ako se prisjetimo definicija emocija s početka ovog blog posta, uočavamo da, kojom god perspektivom se vodili, emocije svakako uključuju promjene na tjelesnoj razini. To znači da potiskivanje emocija i njihovo zanemarivanje ostavlja “ožiljke” u tijelu. Ako nam tijelo sugerira da postoji određena neravnoteža koju tumačimo kao ljutnju, ignorirajući tu informaciju, tjelesna ravnoteža nije nestala niti se ublažila, samo je ostala začahurena u nekom dijelu tijelu te možda poslužila kao okidač za našu tjelesnu ranjivu i slabu točku koja je dio našeg genetskog materijala.
Psihosomatske bolesti samo su jedan od primjera kako emocije mogu djelovati na naše tjelesno zdravlje. Brojni su primjeri u literaturi koji pokazuju kako se razne autoimune ili kronične bolesti mogu pojaviti kod osoba koje potiskuju emocije i stvaraju distancu prema njima (van der Kolk, 2023; Mate, 2020). U blog postu o odnosu tjelesnog i mentalnog zdravlja možete pročitati više o ovim primjerima.
Osvijestiti emocije ne znači da ćemo se uvijek ponijeti sukladno njima ili njihovom intenzitetu. Kao što je ranije navedeno, emocije ponekad dolaze kao rezultat pogrešnog tumačenja situacije kao opasne. I takvo pogrešno tumačenje i intenzivna emocija koja se posljedično pojavljuje mogu uzrokovati probleme s tjelesnim zdravljem jer se tijelo gotovo neprestano nalazi u stanju pobuđenosti i pripreme na opasnost, a to, naravno, iscrpljuje naše resurse te djeluje negativno na imunološki i endokrini sustav.
Osvijestiti emocije znači adekvatno protumačiti koje signale nam tijelo šalje i prihvatiti da su tu te zatim adekvatno reagirati – uzeti pauzu ako smo vrlo ljuti, racionalnije sagledati opasnost ako smo vrlo anksiozni, usporiti malo ako smo tužni, podijeliti s osobom koja nam je bliska stvari oko kojih se sramimo, sagledati realnu razinu odgovornosti u nekoj situaciji ako se osjećamo pretjerano krivima…
Biti bez emocija znači ublažiti ne samo intenzivne neugodne emocije, već i one ugodne. Bez emocija smo bića koja ne osjete radost kada pogledaju i zagrle voljenu osobu, prime u ruku vlastitu diplomu, posade neki cvijet… Ljudski život ispunjen je ugodnim i neugodnim trenucima. U tome je i čar života. Uživanje u ugodnim trenucima i zahvalnost na njima, kao i kontinuirano učenje kako se nositi s neugodnim trenucima. Kada bismo se na kraju svojeg života osvrnuli natrag, želimo li pogledati na život kao na niz obveza koje smo ispunili i zadataka koje smo obavili ili želimo prelistati svoj mentalni album sa sjećanjima koja će u nama pobuditi emocije i podsjetiti nas da smo život proživjeli, a ne samo živjeli?
Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!
Literatura
Feldman Barrett, L. (2017). How emotions are made: The secret life of the brain. Boston: Houghton Mifflin Harcourt.
van der Kolk, B. (2023). Tijelo bilježi sve: Mozak, um i tijelo u iscjeljenju traume. Sveta Nedelja: Geromar d.o.o.
Maté, G. (2020). Kada tijelo kaže ne: Cijena skrivenog stresa. Zagreb: Mozaik knjiga.
Oatley, K. i Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
