Potrebe i njihovo izražavanje – ključni dio zdravih odnosa

Sva živa bića imaju čitav niz potreba. Neke potrebe fiziološke su prirode. Tako, primjerice, sva živa bića imaju potrebu za hranjivim tvarima pomoću kojih se njihov organizam održava na životu. Uz to, imaju potrebe i za kisikom, izlučivanjem suvišnih ili opasnih tvari iz organizma i reprodukcijom. 

Dio živih bića, uključujući ljude, ima i čitav niz psiholoških potreba. Ovaj blog post bavit će se upravo ovom vrstom potreba. 

U nastavku ćete saznati što sve ubrajamo u psihološke potrebe i razloge zbog kojih zadovoljavanje tih potreba može biti narušeno. Na kraju ćete saznati što možete učiniti da vaše psihološke potrebe budu ispunjene i time postići veću razinu psihološke dobrobiti, kao i kvalitetnije socijalne odnose.

Teorijski pristupi psihološkim potrebama

Psihološke potrebe proučavali su brojni psiholozi još od prve polovice 20. stoljeća. Među popularne početne teorije o psihološkim potrebama ubrajaju se Maslowljeva teorija hijerarhije potreba (Maslow, 1943), Herzbergova dvofaktorska teorija (Herzberg i sur., 1959) i McCllelandova teorija motivacije postignuća (McClelland, 1965). 

Navedene teorije pokušale su objasniti kako psihološke potrebe motiviraju pojedinca. No, imale su drugačije poglede na to koje su ključne psihološke potrebe. Primjerice, s jedne strane, Maslow ističe važnost potreba za sigurnosti, povezanosti, poštovanjem i samoaktualizacijom. S druge strane, McClelland je u većoj mjeri usmjeren na potrebe za moći i postignućem. 

Znanstvena istraživanja utvrdila su nedostatke ovih teorija pa su se kroz 20. stoljeće nastavile razvijati teorije o temeljnim psihološkim potrebama. Među popularnijim suvremenim teorijama je teorija samodeterminacije (Ryan i Deci, 2000). Prema ovoj teoriji tri su temeljne psihološke potrebe koje, kada su zadovoljene dovode do psihološke dobrobiti i blagostanja:

• Potreba za autonomijom – Autonomija je osjećaj slobode u izborima i djelovanju. Kada osjećate da imate visoku razinu autonomije, osjećajte da vaše aktivnosti odražavaju vaše interese, vrijednosti i želje. Potreba za autonomijom znači da ljudska bića teže autonomiji, odnosno ljudi žele osjećati kontrolu i slobodu izbora nad vlastitim ponašanjem i odlukama.
• Potreba za kompetencijom – Kada ste kompetentni za nešto, tada imate sposobnosti, znanja i vještine za obavljanje određene radnje i rješavanje određenih problema. Potreba za kompetencijom znači da ljudska biće teže doživljaju da mogu postići ciljeve i da se mogu uspješno nositi s izazovima i zadacima.
• Potreba za povezanošću – Ova potreba odnosi se na težnju ljudskih bića da ostvaruju pripadnost, bliskost, prihvaćanje i podršku u socijalnim interakcijama.  

U okviru shema terapije psihološke potrebe središnji su dio rada na mentalnom zdravlju (Young i sur., 2006). Shema terapija polazi od pretpostavke da se iz nezadovoljenih psiholoških potreba razvijaju razni psihosocijalni problemi. U okviru shema terapije uzimaju se u obzir prethodno navedene tri temeljne psihološke potrebe, a ističu se još i potrebe za:

• sigurnošću, 
• zdravim granicama, 
• spontanošću, igrom i odmorom, 
• vođenjem i usmjeravanjem, 
• slobodnim izražavanjem emocija i potreba,
• primjerenim uvažavanjem emocija i potreba,
• empatijom i suosjećanjem.

Detaljni opis psiholoških potreba u kontekstu shema terapije spominjala sam u jednom od ranijih blog postova. 

Neovisno o tome koji teorijski pristup uzeli kao polazišnu točku, psihološke potrebe ističu se kao važan preduvjet mentalnog zdravlja i kvalitete života. 

Psihološke potrebe u svakodnevnom životu

Jeste li ikada pomislili ili izgovorili ili čuli od drugih ljudi rečenice poput:

• “Ne želim da me prekidaš kada govorim.”
• “Želim da mi odgovoriš na poruku, a ne da me danima ignoriraš.”
• “Smeta mi kada kasniš.”
• “Ne sviđa mi se kada zbijaš šale na moj račun.”
• “Važno mi je da mi ponekad pošalješ poruku i pitaš kako sam.”
• “Želim razgovarati sa šefom o napredovanju jer osjećam da stagniram.”
• “Ne želim pričati na sastanku da se ne osramotim.”
• “Smeta mi kada mi dijeliš savjete. Samo sam htio/htjela izbaciti iz sebe sve što me mučilo.”
• “Treba mi malo predaha od svega.”

Prethodne rečenice primjeri su raznih specifičnih potreba koje doživljavamo kroz svakodnevnicu. 

Kada zastanete i detaljnije pogledate u prethodne rečenice, možete uočiti kako se one odnose upravo na temeljne psihološke potrebe. Primjerice:

• Potreba da vas netko ne prekida u govoru odnosi se na temeljne psihološke potrebe za vlastitim slobodnim izražavanjem, prihvaćanjem, uvažavanjem, da vas se vidi i čuje.
• Potreba za napredovanjem uključuje potrebu za kompetentnošću.
• Potreba da se izbjegne osramoćivanje uključuje potrebu za prihvaćanjem.
• Potreba da drugi odgovore na poruku ili pitaju kako ste u pozadini uključuje potrebu za povezanošću.

Posljedice nezadovoljenih psiholoških potreba

Nezadovoljene psihološke potrebe obično dovode do osjećaja tuge, povrijeđenosti, razočaranja, ljutnje, frustracije i bijesa. Kada su psihološke potrebe opetovano zanemarivane, dolazi do teškoća u socijalnim odnosima, lošijeg mentalnog zdravlja, a ponekad i do psihosomatskih teškoća.

Što to točno znači?

Zamislimo da se osobi, koju ćemo u ovom primjeru nazvati Ana, tijekom vremena prijateljica s kojom je odrastala gotovo prestala javljati. Ta prijateljica obično ne predlaže Ani da se čuju telefonski ili vide na kavi. U pravilu se ne javi Ani porukom da provjeri kako je i koje su novosti u Aninom životu. Iako su ranije bile bliske, njihov odnos se promijenio i sada Anine psihološke potrebe više nisu zadovoljene. Ana se zbog toga osjeća tužno i ljuto. Ona vjeruje da je učinila nešto loše zbog čega se prijateljica prestala javljati. Misli i da prijateljici nije stalo do nje i ima važnije prijatelje sada u svojem životu. U konačnici Ana postaje manje motivirana javljati se toj prijateljici. Na kraju se taj prijateljski odnos raspao.

Zamislimo drugi primjer u kojem su glavni akter supružnici. Supruga Sara obavlja veliku količinu kućanskih poslova kako bi kućanstvo za nju i supruga Dinka bilo u najboljem mogućem stanju. Ne odlazi nakon posla na druženje s kolegama kako bi došla doma i napravila večeru za supruga. Kada suprug dolazi s puta, dođe doma s posla i napravi za njega ručak, oko kojega se posebno potrudi. S vremenom Sara vidi da suprug ne prilagodi svoj raspored njoj u istoj mjeri u kojoj ona prilagođava svoj raspored njemu. Primjerice, kada se Sara vrati s putovanja, Dinko ne otkaže svoj trening nakon posla, kao što bi Sara za Dinka učinila. Sara se samoinicijativno žrtvovala kako bi ugodila Dinku, no kako nije isto dobila natrag, osjećala se neviđeno, nevoljeno i nevažno. Njezine psihološke potrebe bile su nezadovoljene. Na kraju je to rezultiralo Sarinom pojačanom frustracijom i sve češćim konfliktima između nje i Dinka.

I Ani i Sari su njihove psihološke potrebe bile nezadovoljene, što je dovelo do njihove povrijeđenosti i drugih neugodnih emocija.

No, ni Ana ni Sara nisu razgovarale o tome kako se osjećaju s osobama uz koje su se osjećale povrijeđeno. Obje su imale razne pretpostavke koje su ih usmjerile na ponašanja kojima se problem samo produbljivao. 

Komunikacijom s prijateljicom ili suprugom o tome kako vide situaciju mogle su provjeriti svoje pretpostavke. Također, izražavanjem vlastitih potreba mogle su prenijeti prijateljici ili suprugu što im treba. Time bi dale do znanja drugoj osobi što bi ta osoba trebala učiniti da se one osjećaju zadovoljnije. Uz to, izražavanjem vlastitih potreba signalizirale bi sebi i drugima da brinu o sebi, a ne da se podređuju drugima.

Važnost izražavanja psiholoških potreba

Kada izražavate psihološke potrebe, pokazujete sebi i drugima da:

• ste svjesni tko ste i što želite u nekom trenutku,
• vjerujete da imate pravo dobiti ono što vam treba,
• imate vlastite granice,
• brinete o sebi i vlastitoj dobrobiti,
• zdravo prihvaćate vlastitu ranjivost,
• vjerujete da su potrebe važne, neovisno o reakcijama drugih ljudi,
• ste zreli ljudi koji preuzimaju odgovornost za svoj život.

Bez izražavanja potreba nalazimo se u svijetu raznih pretpostavki. Ako vam druga osoba nije dala do znanja što joj treba, vi se u svojem ponašanju vodite onime što bi vama trebalo da se nalazite na mjestu druge osobe. Također, krećete od onoga što biste vi napravili na mjestu druge osobe. Na taj način dolazi do zanemarivanja individualnih razlika, odnosno zanemaruje se da je svatko zasebna jedinka s vlastitim potrebama i pogledom na svijet. 

Isto se događa kada vi ne izražavate svoje potrebe drugoj osobi. Dakle, druga osoba pretpostavlja što osjećate i što vam treba. No, vjerojatno će često ili barem ponekad pogriješiti u svojim pretpostavkama. Do grešaka u pretpostavkama doći će neovisno o tome koliko ste bliski jer vi i ta bliska osoba ipak niste iste osobe.

Nadalje, kada se potrebe u odnosima ne izražavaju, možete ući u zamku samožrtvovanja. Naime, kod samožrtvovanja zanemarujete vlastite potrebe. Uz to, kod samožrtvovanja pretpostavljate da činite dobra djela kada tuđe potrebe zadovoljavate i vlastite potrebe zanemarujete. No, pritom ulažete puno truda oko tuđih potreba za koje pretpostavljate da su važne, iako tim ljudima vrlo često nisu toliko važne. Posljedično se javlja frustracija jer vaše potrebe ostaju po strani, a drugi ne pokazuju zahvalnost za ono što činite. Drugi ljudi ne pokazuju zahvalnost jer im stvari oko kojih se trudite nisu toliko važne, a nisu ni znali da se toliko trudite i žrtvujete.

Kada ne izražavate potrebe, ostajete u poziciji djeteta koje čeka da roditelji pogode što mu treba. Kada ste odrasli, zrelo je izraziti ljudima što vam treba, a ne pretpostavljati da će oni intuitivno znati što vam treba.

Naravno, ponekad će drugi ljudi moći odrediti koje su vaše potrebe, bez vašeg jasnog izražavanja tih potreba. No, nijedna osoba ne može znati sve vaše potrebe u svakoj situaciji, koliko god vam ta osoba bila bliska. Što više izražavate vlastite potrebe, veća je vjerojatnost da će drugi ljudi naučiti što vam treba u većem broju situacija, ne samo u onim situacijama u kojima intuitivno razumiju vaše potrebe.

Izražavanjem psiholoških potreba stvarate uvjete u kojima vi, ali i odnos u kojem se nalazite može rasti. 

No, ponekad dolazi do pogoršanja u odnosu uslijed jasnijeg izražavanja potreba. Razlog za to mogu biti nepremostive razlike između vas i druge osobe. Zbog toga ne postoji mogućnost druge osobe da na kvalitetan način zadovolji vaše potrebe ili da ih barem pokuša čuti i razumjeti (npr. nedostaje brižnosti, empatije ili podrške). Time se odnos na kraju može i prekinuti. Do prekida odnosa u tom slučaju ne dolazi jer ste pogriješili što ste izrazili potrebe. Do prekida odnosa dolazi jer druga osoba nije mogla biti uz vas kako vama treba i kako ste zaslužili da bude uz vas. Prekid odnosa (prijateljskog, partnerskog ili nekog drugog odnosa) je težak, ali dugoročno je teže, bolnije i štetnije po vas da ste u odnosu u kojem svoje potrebe ne možete izraziti.

Kočnice za izražavanje potreba

“Čudno mi je izraziti svoje potrebe. Nije prirodno”

“Nema smisla izražavati potrebe. Druga osoba neće me razumjeti ni uvažiti potrebe.”

“Teško mi je izreći potrebe. Smrznem se i ne znam što da kažem.”

“Toliko me preplavi ljutnja da eksplodiram prije nego uspijem izraziti potrebe.”

Uistinu nije lako izraziti vlastite potrebe i prethodne rečenice primjeri su čestih kočnica u izražavanju potreba. Zašto se javljaju kočnice za izražavanje potreba?

Većina ljudi nije imala prilike naučiti zdravo izraziti potrebe. Za izražavanje potreba potrebno je savladati komunikacijske vještine. No, iako je komunikacija nešto što svi ljudi stalno koriste, učenje komuniciranja odvija se neformalnim putevima. Komunicirati učimo primarno u vlastitoj obitelji, ali i u vrtiću, školi i široj zajednici. Na tim mjestima komunikaciji nas ne poučavaju stručnjaci, već samouke osobe u području komunikacije koje ponekad poprilično loše komuniciraju. Posljedično, djeca ne nauče kvalitetno komunicirati pa u odrasloj dobi nemaju ni alate koji bi im pomogli da se izraze na zdrave načine.

Nadalje, kod nekih ljudi kontinuirano se događalo da izražavanje potreba ne bi imalo smisla. Odrastajući u okolnostima u kojima bi njihove potrebe bile ignorirane ili na hladan način doživljene, mnogi ljudi nauče da njihove potrebe nisu važne ili da traže previše od okoline. Posljedično ne nauče da ima smisla izraziti vlastite potrebe i normaliziraju situacije u kojima ljudi ne uvažavaju njihove potrebe.

Ponekad se zbog razvojnih trauma razvija pretjerana submisivnost (tj. podređivanje, strah od tuđe reakcije) zbog straha od napuštanja i negativne slike o sebi. Zbog sklonosti submisivnosti osoba se zamrzne u trenutku kada treba izraziti svoje potrebe. Tek kada situacija koju osoba doživljava opasnom prođe, sjeti se što je sve drugoj osobi htjela reći.

Neki ljudi imaju teškoća u regulaciji ljutnje i ne mogu na smiren način izraziti potrebe. Ljutnja je ponekad preplavljujuća jer je osoba preozbiljno doživjela situaciju, odnosno moguće da je situacija bila okidač za neku od maladaptivnih shema koje su toj osobi dominantne.  

Zdravo izražavanje psiholoških potreba

Psihološke potrebe važno je izražavati, ali ne uvijek i sa svima. Procijenite situaciju i odredite bi li vam bilo važno izraziti vaše potrebe drugoj osobi. Ako odnos nije blizak i ne vidite da biste voljeli raditi na tom odnosu, izražavanje potreba možda nije prioritetno. No, ako osobu vidite učestalo ili vam je bliska ili biste voljeli poraditi na odnosu, izražavanje potreba bit će ključan sastojak rada na odnosu. 

Ako vam je određeni odnos važan, potrebe je korisno izraziti čak i ako se bojite da druga osoba neće pozitivno reagirati na vaše potrebe. Strah prilikom izražavanja potreba normalna je pojava, kao i traženje izlika zašto ne bi bilo dobro izraziti potrebe. Izražavanje potreba uključuje otkrivanje sebe, odnosno uključuje ranjivost. Ako do sada niste izražavali svoje potrebe, doživljaj ranjivosti i strah koji ju prati izraženi su. Kada izraze potrebe, velik broj ljudi na kraju vidi da druga osoba ima razumijevanja i da može zadovoljiti potrebe. No, neki ljudi se razočaraju. Iako je to bolno, izražavanje potreba imalo je smisla jer se osoba pobrinula za sebe, pokazala hrabrost i suočila se sa strahovima, a uz to tada bolje zna kakva je kvaliteta tog odnosa. Moguće da taj odnos nije u potpunosti loš, ali nije ni blizak ni dubok.

Potrebe izražavajte na asertivan način, što znači da u razgovoru s drugom osobom:

• ste smireni (tj. izbjegavajte razgovore kada ste u afektu),
• pojasnite svoju perspektivu,
• postavljajte pitanja da razumijete drugu osobu,
• iskažite što je vama važno i kako biste voljeli da druga osoba postupa,
• budite konkretni u navođenju primjera onoga što vam treba,
• poštujte drugu osobu i budite svjesni da ne znate sve što druga osoba misli ili razloge zbog kojih nešto radi.

Primjerice, ako se vraćate s puta i voljeli biste da vam suprug pripremi večeru, nemojte pretpostavljati da će suprug znati da dolazite gladni doma. Recite unaprijed da bi vam bilo važno da pripremi večeru i da bi vam to puno značilo.

Više o asertivnoj komunikaciji saznajte u treningu asertivnosti.

Izražavanje potreba u početku je teško, no kasnije postaje lakše. Postajete samopouzdaniji, možete bolje regulirati svoje emocije kada komunicirate s drugom osobom i uočavate postepeno da izražavanje potreba ima smisla.

Izražavanjem potreba brinete o sebi i preuzimate odgovornost za sebe te ne predajete kormilo za upravljanje vašim životom u tuđe ruke.

Literatura

Herzberg, F., Mausner, B. i Snyderman, B. (1959). The motivation to work. New York: John Wiley.

Maslow, A. H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50(4), 370–396. doi: 10.1037/h0054346

McClelland, D. C. (1965). Toward a theory of motive acquisition. American Psychologist, 20(5), 321–333. doi: 10.1037/h0022225

Ryan, R. M. i Deci, E. L. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being. American Psychologist, 55, 68-78.

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.