Odmor i opuštanje – nepoznati pojmovi suvremenom čovjeku

Bliže nam se godišnji odmori pa se tema o odmoru i opuštanju sama od sebe nameće za novi blog post 🙂 Tijekom godine često nas “drži na životu” pomisao na godišnji odmor ili prisjećanje prošlih godišnjih odmora. No, rijetko zastanemo i izdvojimo ovdje i sada malu količinu vremena za sebe kako bismo se odmorili i opustili. Time trošimo svoje resurse koji su nam potrebni za kvalitetan i uravnotežen život, a koje nam nekoliko dana ili tjedana odmora jednom godišnje ne može u dovoljnoj mjeri nadoknaditi ili ostaviti pozitivne učinke na duže vremensko razdoblje kroz godinu.

Što je uopće odmor, a što opuštanje?

Odmaranje se odnosi na proces u kojem je osoba odvojena od obveza (npr. školske obveze, zadaci na poslu). Za vrijeme odmora osoba je posvećena aktivnostima u kojima se osjeća ugodno, ispunjeno i većim dijelom bezbrižno. Obično se radi o aktivnostima koje osoba sama bira, odraz su njezinih interesa, nisu joj nametnute i ne predstavljaju obvezu koju treba ispuniti zato što je to društvo nametnulo (npr. odlazak u školu) ili zbog nekog višeg cilja (npr. odlazak u teretanu da bi osoba smršavjela). Odmor može biti aktivan (npr. planinarenje, vježbanje, vožnja bicikla, odlazak na putovanje u inozemstvo, vrtlarenje, heklanje…), ali i pasivan (npr. gledanje TV-a ili videa na YouTubu, skrolanje po internetu…). Uz to, odmor uključuje i vrijeme koje provedemo ne radeći ništa, poput spavanja. 

Opuštanje se odnosi na proces u koji se ciljano uključujemo da bismo se osjećali “lagani kao pero”. Aktivnosti poput dubokog disanja, meditiranja, relaksirajuće masaže ili istezanja i ciljanog opuštanja napetog dijela tijela kako bi se taj dio opustio predstavljaju opuštanje. Dakle, kod opuštanja aktivno radimo na tome da se tijelo i um opuste te oslobode od napetosti i neugodnih doživljaja. 

Kočnice na putu odmaranja i opuštanja

Nije rijetkost da žurimo kroz svakodnevnicu govoreći sebi da sada nemamo vremena stati, duboko udahnuti i učiniti nešto za sebe. Imamo jakog unutarnjeg goniča u sebi koji viče na nas, govori nam “Moraš!!”. Govori nam da ćemo se odmoriti čim postignemo određeni cilj. No, iza svakog postignutog cilja slijedi novi cilj. I tako unedogled. 

Ogromna količina dnevno izgovorenih riječi “moraš” ili “trebaš” stvara pritisak, kojemu je teško oduprijeti se i reći: “Stop! Čovjek sam i imam pravo na odmor!”. Pritisak stvara neugodu, a pomisao na to da ne poslušamo unutarnjeg goniča obično stvara još veću neugodu. Ponekad taj gonič dolazi i izvana, u obliku šefa ili člana obitelji. 

Naš gonič, utjelovljen u riječima “moraš” i “trebaš”, veliki nam je neprijatelj kojemu količina obavljenog posla nikada nije dovoljna ili kvaliteta tog obavljenog posla nije dovoljno dobra. U nastojanju da nam pomogne da budemo uspješni, ovaj gonič postavi beskonačnu količinu zahtjeva po nas koji su vrlo često nerealni. Uz to, taj je gonič poput vrlo strogog učitelja koji traži sve točno odgovore na svakom ispitu, a čim imamo jednu grešku, padamo razred. Drugim riječima, ovaj gonič je prestrog i traži savršenstvo od nas, ponekad i s ciljem da se dokažemo drugima ili ih impresioniramo. Iz pozicije te strogoće dojam je da se sve raspada ako stanemo i uzmemo vrijeme za sebe. Tu se radi o crno-bijelom gledanju na stvari: ili sve obveze ispunjavam ili se svijet raspada. Stoga nije neobično da zamišljamo, ako zastanemo i odmorimo se te ne slijedimo tog unutarnjeg goniča, da smo slabići, nedovoljno sposobne i uspješne osobe ili da ćemo propasti.

Ponekad osjećamo krivnju kada se odmaramo ili opuštamo. Krivnja može doći iz samožrtvovanja, odnosno sklonosti da na sebe preuzmemo više odgovornosti i poslova kako bi drugima bilo bolje ili da im nismo na teret. Ako mi uzmemo odmor, drugi bi trebali uskočiti, barem nakratko, na naše mjesto, a iz pozicije samožrtvovanja vjerujemo da nije u redu da netko radi poslove umjesto nas ili nam pomaže. Osjećamo se tada sebično i nekorisno. To se može odnositi na poslovno okruženje, ali i privatno. Uz samožrtvovanje se ponekad veže očekivanje da će drugi cijeniti našu “žrtvu” i samoinicijativno učiniti to isto za nas. Ali neće. Ne zato što su sebični, već zato što je, iz očiju druge osobe, naša “žrtva” bila dobrovoljna, a moguće da ju druga strana ni ne vidi kao “žrtvu”. Ako obavljamo poslove umjesto drugih, napravimo to zato što želimo, a ne zato što (nesvjesno) očekujemo nešto zauzvrat.

Ponekad se bojimo da ćemo propustiti nešto vrlo važno. Ovaj strah popularno se zove FOMO (akronim od engleskog izraza fear of missing out). Zbog tog straha tjeramo se na aktivnosti za koje u tom trenutku nemamo potrebu ili bi nam u značajno većoj mjeri odgovarale neke druge aktivnosti (npr. umjesto odlaska na party više bi nam odgovarala mirna večer uz sir i vino). Ponekad se pritom bojimo da, ako propustimo poziv na neko događanje, više nećemo biti pozvani, da će se osoba koja je uputila poziv uvrijediti ili naljutiti. Stoga je na kraju, umjesto uživanja u nekom druženju, dojam same osobe da je druženje još jedna u nizu obveza koje treba ispuniti, a često se javlja osjećaj pritiska umjesto opuštenosti.

Također, neke osobe jednostavno nisu naučile opuštati se i odmarati. U nekim obiteljima radna etika vrlo je snažna. Ponekad dijete gleda iz godine u godinu roditelje kako uzimaju godišnji odmor da bi odradili (samonametnute) obveze koje ne stignu ispuniti kada su na poslu. Slušaju ih kako govore da bi bilo bolje da su doma nešto do kraja napravili nego otišli na kavu. Dijete opažajući ta ponašanja usvaja nepisana pravila o radu i odmoru. Stoga u odrasloj dobi i samo počne ponavljati obrasce ponašanja usvojene u djetinjstvu.

Odmaram, ali je li to stvarno odmor?

Možda ste se ponekad našli na godišnjem odmoru, a vaš mozak nije vam “dao” da odmarate, već je i dalje “vrtio” nizove i nizove briga ili je aktivnosti pretvarao u obveze (npr. odlazak na plažu ili kuhanje ručka). Brojna “moram/trebam” prolaze vam kroz glavu. Umjesto da uživate ovdje i sada, vi razmišljate o uobičajenim svakodnevnim stvarima kao da su za život presudni zadaci koje morate ispuniti. Možda razmišljate i o onome što vas čeka kada se vratite s godišnjeg odmora. Iako ste uzeli odmor od posla i maknuli se iz mjesta u kojem živite, ne znači da kvalitetno provodite svoje vrijeme na odmoru. Važno je da odmor bude rezerviran uistinu za odmor jer ako je odmor prepun obveza ili doživljaja aktivnosti kao da su obveze, ni tijelo ni um ne mogu se odmoriti, već se “troše” kao da ste na poslu.

Također, ponekad nam je teško “uhvatiti” se u koštac s nekim poslovima pa odgađamo njihovo započinjanje. Umjesto da radimo ono što bi bilo korisno, pribjegnemo ugodnijim aktivnostima. Ovakvo ponašanje nazivamo prokrastinacijom. Kažemo sami sebi da ćemo samo kratko baciti pogled na društvene mreže ili pogledati samo jednu epizodu neke serije, a istovremeno imamo posao koji bi uistinu bilo korisno obaviti. Nije rijetkost da se malo skrolanja po društvenim mrežama ili jedna epizoda serije pretvore u višesatno provođenje vremena pred ekranima. 

No, ponekad u ugodnim aktivnostima koje obavljamo umjesto obveza ne osjećamo ugodu. Iako bi gledanje serije mogao biti oblik pasivnog odmora, u ovakvim slučajevima gledanje serije u većoj mjeri predstavlja izbjegavanje. U svakom izbjegavanju stoji u nama određena doza neugode jer 1) u nama i dalje stoji pritisak da obvezu trebamo ispuniti, 2) osjećamo u pozadini anksioznost oko ispunjavanja te obveze, 3) osjećamo se poraženo sami od sebe. Nije ni neobično da aktivnost koja bi mogla predstavljati odmor nije “pravi” odmor.

Kako se odmoriti i opustiti na kvalitetan način?

Za početak, osvijestite imate li neke od prethodno opisanih kočnica na putu za odmaranje i opuštanje. Pogledajte plus i minus strane tih kočnica te si iskreno priznajte nadjačavaju li plusevi minuse ili obrnuto, kao i to jesu li plusevi uistinu plusevi. Primjerice, plusevi za to da imate unutarnjeg goniča mogu biti visoka produktivnost, osjećaj zadovoljstva kada obavite puno poslova, a minusi mogu biti pojačan umor, neravnoteža privatnog i poslovnog života. 

Sjetite se i da stvari nisu crno-bijele. Ne morate u potpunosti prestati raditi ili brinuti o drugima, već je samo važno da postoji zdrava ravnoteža u tome, odnosno da brinete i o sebi i o vlastitim potrebama.

Osvijestite što je ono što želite od vlastitog života i koje su vaše životne vrijednosti (o vrijednostima možete pročitati u blog postu na poveznici).

Barem nekoliko minuta u svakom danu odvojite za opuštanje. Svaki dan punimo mobitele, laptope, automobile, a sebe ponekad samo trošimo i ne punimo vlastite “baterije”. Prisjetimo se: opuštanje se odvija kroz aktivnosti poput dubokog disanja, meditiranja, relaksirajuće masaže ili istezanja i ciljanog opuštanja napetog dijela tijela kako bi se taj dio opustio.

Razmislite što bi vam sve moglo pomoći da se odmorite. To može biti šetnja, vožnja bicikla, čitanje knjige, plesanje, pjevanje, sviranje, slušanje glazbe, mirisne svijeće, topla i mirisna kupka, vrtlarenje, sadnja cvijeća, pečenje kolača, meditiranje, kava s prijateljima, slaganje puzzle, pisanje pjesme ili dnevnika, gledanje zvijezda, slušanje ptičjeg pjeva, šetnja psa, odlazak u zoološki vrt, odlazak u šumu, kukičanje ili šivanje, gledanje izlaska/zalaska sunca, crtanje/slikanje, gledanje fotoalbuma… 

Istražujte što vam se sviđa, mijenjajte aktivnosti kako vam odgovara u kojem danu, ali svakako pokušajte nekoliko puta tjedno uključiti u svoj raspored barem jednu od aktivnosti koje vam pomažu da se odmorite. Ponekad nam je korisno, ako smo u većoj mjeri mentalno aktivni tijekom tjedna, raditi više tjelesnih aktivnosti u vrijeme odmora, i obrnuto, ali nije to pravilo koje vrijedi za svaku osobu 🙂

Osvijestite koje su vaše potrebe u nekom trenutku i ako imate potrebu za mirom, možete otići u prirodu, a ako imate potrebu za društvom, nazovite prijatelja. Važno je i da se ne prisiljavate na neke aktivnosti, koliko god one načelno bile ugodne. Primjerice, ako ste preumorni i imate potrebu za mirom, a prijatelj vas pozove na kavu, ne morate otići na kavu, jer bi time aktivnost koja bi trebala biti ispunjavajuća vjerojatno postala obveza (napomena: ne govorimo ovdje o odbijanju kave iz socijalne anksioznosti, o kojoj možete pročitati više u tekstu na poveznici). Dopustite si da čujete što vi i vaše tijelo trebate.

U suvremenom svijetu osobito koristan može biti digitalni detox. Neprestane notifikacije, stalni izvori podražaja, zaokupljanje pažnje ili preplavljujuće svjetlo ekrana umaraju nas, a neki od njih stvaraju i psihološku ovisnost. Primjerice, osoba počne osjećati nemir ako samo stoji u tramvaju i ne tipka po mobitelu. Stoga, s vremena na vrijeme maknite se od digitalnih aparata kako biste mogli usmjeriti više pažnje na realni svijet koji je ovdje i sada s vama.

Zapamtite: ne morate prije nego se opuštate i odmarate napraviti sve poslove – uvijek će se naći poslova i nema kraja radnim zadacima, koliko god se vama u ovom trenutku čini da će kraj doći. Svijet i život bez odmora i uključivanja u stvari koje nas opuštaju i vesele predstavlja preživljavanje, a ne življenje. Naravno da nas i posao može ispunjavati i veseliti, ali važno je imati širi popis aktivnosti koje nas ispunjavaju i vesele. U suprotnom smo previše ovisni samo o jednom području života kao izvoru ispunjenja i čim se pojavi neka lošija faza vezana uz to područje (npr. posao ne ide toliko dobro), a lošija faza će se sigurno kad-tad pojaviti (ili će u krajnjem slučaju doći mirovina), naše mentalno zdravlje postat će u većoj mjeri narušeno i nećemo imati druge opcije na koje bismo se mogli osloniti da nam daju ravnotežu u životu. Stoga napravite nešto za sebe i svoje tijelo jer to zaslužujete 🙂

Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!