Što je KBT (kognitivno-bihevioralna terapija)?

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) znanstveno je utemeljen i dobro istražen psihoterapijski pristup. Primjenjuje se u radu s različitim psihičkim teškoćama i problemima u svakodnevnom životu, poput anksioznosti, depresije, teškoća s regulacijom ljutnje, opsesivnih misli, niskog samopoštovanja i perfekcionizma.

KBT se temelji na razumijevanju povezanosti misli, emocija, tjelesnih reakcija i ponašanja te načina na koji ti čimbenici mogu utjecati na to kako doživljavamo sebe, druge ljude i situacije u kojima se nalazimo (Dozois, Dobson i Rnic, 2019).

U ovom tekstu saznat ćete što je KBT, na kojim se načelima temelji, kako djeluje i na kojim teškoćama može biti korisna.

Na čemu se temelji KBT?

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) temelji se na pretpostavci da način na koji tumačimo određenu situaciju utječe na to kako ćemo se u njoj osjećati i kako ćemo reagirati.

Prema ovom pristupu, mentalno zdravlje i kvaliteta života mogu se poboljšati razumijevanjem i mijenjanjem obrazaca razmišljanja i vjerovanja te obrazaca ponašanja koji pridonose psihičkim teškoćama ili ih održavaju.

Upravo se na rad s mislima i vjerovanjima odnosi kognitivni dio naziva, dok se bihevioralni dio odnosi na ponašanje i načine na koje ono utječe na naše osjećaje i svakodnevno funkcioniranje.

Jedna od osnovnih ideja KBT-a jest da ljudi, na temelju svojih iskustava i bioloških predispozicija, razvijaju različite načine tumačenja događaja oko sebe. Zbog toga dvije osobe istu situaciju mogu doživjeti na vrlo različite načine, čak i kada su njezina objektivna obilježja jednaka.

Primjerice, jedna osoba može javni nastup doživjeti kao izrazito uznemirujuće i stresno iskustvo, dok drugoj osobi nastup pred istom publikom može biti ugodan ili tek umjereno neugodan.

Osoba koja se boji javnog nastupa mogla bi tijekom izlaganja imati misli poput: „Dosadna sam. Ovo što govorim nema smisla. Ispast ću glupa. Netko tipka po mobitelu – sigurno mu je dosadno i misli da pričam gluposti.” Takve misli mogu pojačati anksioznost i usmjeriti pozornost na moguće znakove neuspjeha ili negativne procjene drugih. Zbog pojačane uznemirenosti osobi može biti teže koncentrirati se na sadržaj izlaganja, što može dodatno pojačati njezinu anksioznost i strah od neuspjeha.

U KBT-u se ne promatraju samo automatske misli koje se javljaju u određenoj situaciji nego i dublja vjerovanja koja se nalaze u pozadini tih misli. Primjerice, iza straha od javnog nastupa mogu se nalaziti vjerovanja poput „Nisam dovoljno sposobna” ili „Ako pogriješim, drugi će misliti da ne vrijedim”. Važno je razumjeti i prethodna iskustva koja su pridonijela razvoju straha, kao i okolnosti i ponašanja koja ga danas održavaju.

U radu s terapeutom osoba postupno uči prepoznavati takve obrasce razmišljanja, preispitivati koliko su njezina tumačenja utemeljena te prepoznavati moguće kognitivne distorzije. Cilj nije prisiljavati se na pozitivne misli, nego situacije sagledavati realističnije i pronaći načine reagiranja koji više odgovaraju stvarnim okolnostima i vlastitim ciljevima.

Osim misli i uvjerenja, važnu ulogu ima i ponašanje. Kada nas određena situacija plaši ili uznemiruje, prirodno je da je pokušavamo izbjeći ili se iz nje što prije udaljiti. Međutim, izbjegavanje često donosi samo kratkotrajno olakšanje, dok dugoročno može održavati strah i otežavati stjecanje novih iskustava.

Primjerice, osoba koja se boji letenja može izbjegavati putovanja avionom, a osoba koja se boji javnog nastupa može odbijati prilike za izlaganje pred drugima. Osoba kojoj je teško postavljati granice može pristajati na zahtjeve drugih i onda kada joj to ne odgovara, zbog straha od sukoba, odbacivanja ili razočaranja druge osobe.

U takvim situacijama rad u KBT-u može uključivati postupno suočavanje sa situacijama koje osoba izbjegava, uvježbavanje novih ponašanja i razvoj komunikacijskih vještina. Primjerice, osoba koja se boji javnog nastupa može postupno vježbati izlaganje pred drugima, dok osoba kojoj je teško reći „ne” može učiti kako jasnije izraziti svoje potrebe i postaviti granice.

Promjene u načinu razmišljanja i ponašanja mogu osobi omogućiti nova iskustva, pomoći joj da preispita svoja uvjerenja i postupno smanji utjecaj teškoća na svakodnevni život. Pritom se način rada prilagođava osobi, njezinim teškoćama, ciljevima i okolnostima u kojima se one pojavljuju.

Kako djeluje KBT?

KBT uglavnom je usmjeren na teškoće koje su prisutne u klijentovu životu u trenutku dolaska na psihoterapiju, odnosno na teškoće ovdje i sada (Beck, 1995). To, međutim, ne znači da se zanemaruju prošla iskustva. Ona se istražuju kada je to važno za razumijevanje razvoja i održavanja aktualnih teškoća.

Na početku psihoterapije klijent i terapeut zajednički definiraju ciljeve i plan rada. Pritom nastoje što jasnije odrediti teškoće na kojima će raditi, kako one utječu na svakodnevni život i koje bi promjene klijentu bile važne.

Kako bi bolje razumjeli klijentove teškoće, terapeut i klijent istražuju čimbenike koji su pridonijeli njihovu razvoju i koji ih danas održavaju. To može uključivati način razmišljanja, dublja vjerovanja, ponašanja, emocionalne i tjelesne reakcije te utjecaj okoline. Prema potrebi, u procjeni se koriste i psihološki upitnici ili drugi instrumenti koji pomažu u razumijevanju teškoća i praćenju promjena tijekom psihoterapije.

Na temelju prikupljenih informacija klijent i terapeut zajedno oblikuju individualizirani plan rada te odabiru strategije i tehnike koje odgovaraju klijentovim teškoćama i ciljevima.

Rad na promjenama ne odvija se samo tijekom seansi. Važan dio KBT-a često čine i aktivnosti između seansi, koje klijent i terapeut dogovaraju u skladu s ciljevima terapije. One mogu uključivati primjenu naučenih strategija u svakodnevnim situacijama, uvježbavanje novih ponašanja, postupno suočavanje sa situacijama koje osoba izbjegava ili provjeravanje vlastitih pretpostavki kroz nova iskustva.

Tijekom psihoterapije klijent i terapeut prate ostvarivanje dogovorenih ciljeva i procjenjuju što se mijenja, a što još predstavlja teškoću. Napredak se može pratiti razgovorom, klijentovom procjenom vlastitih promjena, opažanjima terapeuta te, kada je to primjereno, ponovljenom primjenom upitnika ili drugih mjernih instrumenata. Na temelju tih informacija plan rada može se prilagođavati potrebama klijenta.

Važan dio KBT-a čini aktivna uključenost klijenta u psihoterapijski proces. Osim rada tijekom seansi, klijent između seansi primjenjuje dogovorene strategije, uvježbava nove načine ponašanja i provjerava kako oni djeluju u svakodnevnim situacijama. Cilj je razviti vještine koje će mu pomoći da se lakše nosi s teškoćama i nakon završetka psihoterapije.

Kako se KBT odnosi prema prošlim iskustvima?

Iako je KBT uglavnom usmjeren na teškoće koje osoba doživljava u sadašnjosti, to ne znači da se u njoj zanemaruju prošla iskustva. Štoviše, ona mogu biti važna za razumijevanje načina na koji su se razvili određeni obrasci razmišljanja, emocionalnog reagiranja i ponašanja.

Primjerice, osoba koja je tijekom odrastanja često doživljavala kritiziranje ili visoka očekivanja može razviti uvjerenje da mora biti uspješna i bez pogreške kako bi bila prihvaćena. Takvo uvjerenje može utjecati na njezino ponašanje i u odrasloj dobi, primjerice kroz perfekcionizam ili pretjeranu samokritičnost.

U KBT-u se prošla iskustva istražuju kada ona pomažu razumjeti aktualne teškoće. Pritom se ne nastoji samo utvrditi kako su se određeni obrasci razvili, nego i razumjeti kako danas utječu na osobu i što pridonosi njihovu održavanju.

Kada su teškoće povezane s dugotrajnim obrascima koji su se razvijali kroz djetinjstvo i kasnija životna iskustva, može biti korisno detaljnije istražiti kako su ti obrasci nastali, koje su psihološke potrebe u njihovoj podlozi i kako se danas odražavaju na odnose sa sobom i drugima.

Shema terapija pristup je koji takvim obrascima posvećuje posebnu pozornost. Razvijena je na temelju kognitivno-bihevioralne terapije, uz integraciju elemenata drugih psihoterapijskih pristupa. Usmjerena je, među ostalim, na razumijevanje ranih maladaptivnih shema, odnosno duboko ukorijenjenih obrazaca koji utječu na to kako doživljavamo sebe, druge ljude i odnose te kako reagiramo u različitim situacijama.

Za koje teškoće može biti koristan KBT?

Istraživanja su pokazala da je KBT učinkovit pristup u radu na različitim teškoćama, osobito na (Butler i sur. 2006; Covin i sur., 2008; Henwood i  sur., 2015; Hofmann i Smits, 2008; Norton i Price, 2007; Olatunji i sur., 2013; Otte, 2011; Tolin, 2010):

• Anksioznim smetnjama, primjerice paničnim napadima, fobijama, pretjeranom zabrinutošću i socijalnom anksioznošću. Više o tome možete pročitati u člancima o panici i strahu od straha i socijalnoj anksioznosti. Ako želite bolje razumjeti anksioznost i dobiti konkretne smjernice za suočavanje s njom, možete besplatno preuzeti i priručnik za anksioznost. Za strukturiraniji rad na anksioznosti dostupna je i online edukacija Suočavanje s anksioznošću.

• Depresiji, uključujući teškoće povezane s negativnim načinom razmišljanja, gubitkom motivacije i sniženim raspoloženjem.

• Opsesivno-kompulzivnim smetnjama, koje mogu uključivati nametljive misli i ponavljajuće radnje ili mentalne postupke kojima osoba pokušava smanjiti anksioznost.

• Teškoćama s regulacijom ljutnje i drugim teškoćama u upravljanju intenzivnim emocionalnim reakcijama.

• Poremećajima hranjenja.

• Seksualnim i partnerskim problemima.

• Problemima povezanima s teškoćama u učenju, primjerice kada anksioznost, strah od neuspjeha ili odgađanje otežavaju učenje.

• Različitim stresom uvjetovanim stanjima.

KBT se primjenjuje u individualnom i grupnom radu. Ovisno o prirodi teškoća i potrebama osobe, može se provoditi samostalno ili u kombinaciji s farmakoterapijom, odnosno lijekovima.

KBT može biti koristan i u radu na problemima koji ne moraju nužno odgovarati dijagnostičkoj kategoriji, ali utječu na kvalitetu života. Primjerice, osobama koje teško postavljaju granice, izražavaju svoje potrebe ili se zauzimaju za sebe može koristiti razvoj asertivnih komunikacijskih vještina. Ako želite samostalno raditi na tim vještinama, pogledajte online trening asertivnosti.

Važno je pritom naglasiti da se način rada prilagođava osobi, njezinim teškoćama i ciljevima. Navedene teškoće ne rješavaju se nužno istim tehnikama, a odabir pristupa ovisi o individualnoj procjeni.

Zaključak

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može pomoći u razumijevanju psihičkih teškoća i obrazaca koji utječu na to kako doživljavamo sebe, druge ljude i svakodnevne situacije. Bilo da se suočavate s anksioznošću, depresijom, pretjeranim brigama, niskim samopoštovanjem ili teškoćama u odnosima, KBT pruža prostor za istraživanje načina na koje misli, emocije, tjelesne reakcije i ponašanje međusobno djeluju.

KBT-a pomaže da razvijete korisnije načine suočavanja s teškoćama i promijenite obrasce koji pridonose održavanju negativnih misli i intenzivnih neugodnih emocija. Kroz suradnju s terapeutom postupno učite prepoznati što utječe na vaše reakcije, preispitati uvjerenja koja vam otežavaju svakodnevno funkcioniranje i isprobati drugačije načine ponašanja.

Ako se pitate kako se nositi s anksioznošću, kako promijeniti negativne obrasce razmišljanja ili kako se lakše nositi sa svakodnevnim stresom, KBT može biti jedan od pristupa koji vam u tome mogu pomoći. Pritom je važno da se terapijski rad prilagodi vašim teškoćama, potrebama i životnim okolnostima. Ne postoji jedno rješenje koje odgovara svima, a razumijevanje vlastitih obrazaca često je važan prvi korak prema promjeni.

Literatura

Beck, J. S. (1995). Cognitive therapy: basics and beyond. New York: The Guilford Press.

Butler, A. C., Chapman, J. E., Forman, E. M. i Beck, A. T. (2006). The empirical status of cognitive behavioral therapy: A review of meta-analyses. Clinical psychology review, 26, 17-31.

Covin, R., Ouimet, A. J., Seeds, P. M. i Dozois, D. J. (2008). A meta-analysis of CBT for pathological worry among clients with GAD. Journal of Anxiety Disorders, 22(1), 108-116.

Dozois, D. J. A., Dobson, K. S. i Rnic, K. (2019). Historical and philosophical bases of the cognitive-behavioral therapies. U K. S. Dobson i D. J. A. Dozois (Ur.), Handbook of cognitive-behavioral therapies, Fourth Edition (str. 3-31). New York: The Guilford Press.

Henwood, S. K., Chou, S. i Browne, K. D. (2015). A systematic review and meta-analysis on the effectiveness of CBT informed anger management. Aggression and Violent Behavior, 25, 280-292.

Hofmann, S. G. i Smits, J. A. (2008). Cognitive-behavioral therapy for adult anxiety disorders: a meta-analysis of randomized placebo-controlled trials. Journal of Clinical Psychiatry, 69, 621-632.

Norton, P. J. i Price, E. C. (2007). A meta-analytic review of adult cognitive-behavioral treatment outcome across the anxiety disorders. Journal of Nervous and Mental Disease, 195, 521-531.

Olatunji, B. O., Davis, M. L., Powers, M. B. i Smits, J. A. J. (2013). Cognitive-behavioral therapy for obsessive-compulsive disorder: A meta-analysis of treatment outcome and moderators. Journal of Psychiatric Research, 47(1), 33-41.

Otte, C. (2011). Cognitive behavioral therapy in anxiety disorders: current state of the evidence. Dialogues in Clinical Neuroscience, 13(4), 413-421.

Tolin, D. F. (2010). Is cognitive-behavioral therapy more effective than other therapies? A meta-analytic review. Clinical Psychology Review, 30(6), 710-720.