Podređivanje – “Samo da se netko ne naljuti na mene”

Podređivanje je maladaptivna shema koja nalikuje shemi samožrtvovanja (kojoj sam posvetila prošli blog post), no od nje se i uvelike razlikuje. Koja su obilježja sheme podređivanja, kako se ona očituje u emocijama i ponašanju te koje su njezine posljedice saznat ćete u ovom blog postu. 

Tekst u nastavku temelji se na knjigama Schema therapy: A practitioner’s guide (Young, Klosko i Weishaar, 2006) i Reinventing your life: how to break free from negative life patterns (Young i Klosko, 1993).

Što je shema podređivanja?

Ova shema predstavlja osjećaj da se morate podčiniti potrebama i željama drugih kako se oni ne bi naljutili, napustili vas ili na neke načine kaznili. 

Ako imate izraženu ovu shemu, vrlo vjerojatno se osjećate prisiljenima raditi stvari kako drugi žele. Ovaj osjećaj prisile često ne dolazi iz vanjskih okolnosti i tuđih postupaka, već primarno iz vašeg straha od tuđe reakcije. Drugim riječima, bojite se da će uslijediti neka loša posljedica ako se ne podredite. Loša posljedica može biti tuđa ljutnja, deranje, promjena kvalitete i bliskosti u odnosu, napuštanje i ostavljanje, neki oblik kazne (npr. u obliku durenja). 

Shema podređivanja uključuje i osjećaj da drugi imaju kontrolu ili dominaciju nad vama, dok ste vi slabi (ili slabiji od drugih) i morate biti poslušni, iako to ne želite.  

U temelju sheme podređivanja nalazi se emocija straha – strah od tuđe reakcije, odmazde, napuštanja, kritike… Ako imate izraženu ovu shemu, vjerojatno ste jako uplašeni, kao zec koji se trese od straha i nepomično čeka u grmu kako ga vuk ne bi uočio. Doživljavate se slabima i nemoćnima u odnosu na druge, što, zajedno s vašom uplašenošću, dovodi do pritiska da radite onako kako vi doživljavate da drugi žele. 

Podređivanje uključuje potiskivanje vlastitih želja i potreba, ali i potiskivanje emocija, osobito ljutnje. Drugim riječima, ako imate izraženu ovu shemu, osjećate da vaše potrebe ili vašu ljutnu nije sigurno iskazati zbog mogućih posljedica koje bi mogle uslijediti ako biste to učinili. Potiskivanje ljutnje s vremenom može dovesti do vašeg pasivno agresivnog ponašanja, nekontroliranih izljeva ljutnje, psihosomatskih simptoma, zahlađenja ili prekidanja odnosa.

Kako podređivanje izgleda u svakodnevnom životu?

Ako imate izraženu shemu samožrtvovanja, moguće da se kod vas pojavljuje neko od sljedećih ponašanja i doživljavanja:

• Smeta vas kako se ponaša netko vama blizak, ali nećete to reći toj osobi kako se ta osoba ne bi ljutila na vas.
• Izbjegavate konflikte zbog straha od napuštanja.
• Primjećujete vlastite želje, potrebe i granice, ali osjećate da tuđe morate staviti ispred vlastitih, jer će se inače dogoditi nešto loše.

Primjerice, ako vas ljuti što prijateljica gotovo uvijek poprilično kasni na dogovor, vjerojatno ćete tu ljutnju osjećati vrlo snažno dok ju čekate, ali kada dođe, nećete joj reći da ste ljuti. U pozadini i duboko u vama ispod ljutnje možda ćete se bojati konflikta, narušavanja odnosa, ljutnje od strane prijateljice, a možda i prekida odnosa. S vremenom ćete, za vrijeme druženja s tom prijateljicom, možda početi pokazivati svoje nezadovoljstvo kroz to da nećete pričati o nekim vama osobnim stvarima koje biste inače podijelili s njom. Moguće da ćete biti hladniji u komunikaciji ili odrješitiji. Vjerojatno se nećete osjećati ugodno jer ona uporno kasni. Doživljavat ćete to kao oblik nepoštovanja, ali nećete to iskomunicirati, nego će vaše nezadovoljstvo na nezdrave načine izlaziti iz vas.

Moguće da, ako ćete i iskazati da vas smeta njezino kašnjenje, to učiniti vrlo plaho, uz puno opravdavanja, ili kroz ljutnju i napad na nju.

Ako imate izraženu shemu podređivanja, možete postati poprilično osjetljivi (frustrirani/ljuti/bjesni, nezadovoljni) na situacije u kojima se vaše potrebe ne uvaže u potpunosti. Naime, upravo zbog osjećaja da se morate podređivati drugima, svako novo neuvažavanje potreba od strane druge osobe izaziva doživljaj da da su drugi opet bili snažniji od vas. Dakle, svako novo neuvažavanje vaših potreba novi ubod u već postojeću ranu. Moguće da pritom svoje potrebe ni ne iskažete, nego očekujete da će drugi ljudi znati koje su vaše potrebe. 

Osim potiskivanja vlastitih potreba, može se dogoditi upravo suprotno – inzistiranje na tome da upravo sve vaše potrebe budu uvažene. Ako se to kod vas događa, vjerojatno ste skloniji pretjeranoj kompenzaciji doživljaja podređenosti i pretjeranoj borbi za vlastite potrebe.

Ova pretjerana kompenzacija očituje se u tome da se osjećate jako ljuto kada izrazite svoje potrebe i druga osoba ih ne uvaži. Tu ljutnju iskazujete, primjerice, napadom na drugu osobu ili pretjerano emocionalnim iskazivanjem drugoj osobi koliko je pogriješila što nije uvažila vaše potrebe. Pretjerana kompenzacija očituje se i u pritisku da morate izraziti sve svoje potrebe kako ne biste bili kontrolirani od drugih. 

No, ova pretjerana kompenzacija i borba ne znače zdrav odmak od sheme podređivanja, već ostajanje u okovima te sheme kroz kontinuirano dokazivanje sebi da vaše potrebe jesu važne. Problem je što takva pretjerana kompenzacija samo dovodi do razočaranja i potvrđivanja sheme podređivanja. Naime, nemoguće da će ljudi moći uvažiti sve vaše potrebe i dati vam bezuvjetno prihvaćanje. Kada ste bili vrlo mali i ovisni o roditeljima, bezuvjetno prihvaćanje bilo je moguće i poželjno, no s vremenom granice, uvažavanje tuđih potreba, kompromisi i tolerancija postaju nužni sastojci zdravih odnosa.

Uz ovu shemu može biti povezana i netrpeljivost, otpor i bunt prema autoritetima. Naime, ako imate izraženu ovu shemu i više naginjete prema pretjeranoj kompenzaciji i borbi za vlastite potrebe, a manje prema potiskivanju vaših potreba, autoriteti mogu bili osobito jak okidač za doživljaj podređenosti. Naime, autoriteti obično imaju određenu dozu moći, kontrole i dominacije, što znači da se ipak morate podrediti, barem u nekim slučajevima, zbog čega se ponovno, po tko zna koji puta, osjećate pokoreno i nadvladano. 

Podređivanje vs. samožrtvovanje

Shema samožrtvovanja, kao i shema podređivanja, uključuje potiskivanje vlastitih potreba. No, između ovih dviju shema postoji velika razlika. Naime, samožrtvovanje često dovodi do osjećaja ispunjenja i zadovoljstva. Drugim riječima, kod sheme samožrtvovanja pojedinac samoinicijativno stavlja vlastite potrebe sa strane i osjeća se dobro zbog toga. 

Podređivanje drugima nije ispunjavajuće. Upravo suprotno – podređivanje često uključuje nezadovoljstvo, ljutnju, razočaranje drugima ili sobom do kojih dolazi jer se osoba, zapravo, ne želi podrediti, a osjeća da se morate podrediti. Osoba osjeća pritisak da potisne vlastite potrebe, a ne želju da to učini. Podređivanje uključuje doživljaj da je osoba kontrolirana od strane drugih ljudi, a ne da želi činiti dobra djela za druge.

Kako nastaje shema podređivanja?

Ova shema u pravilu nastaje uz roditelje koji su vrlo dominantni i kontrolirajući. Pojasnit ćemo nastanak ove sheme kroz jedan primjer.

Zamislite roditelja, koji će u ovom primjeru biti tata, koji sebe prikazuje kao da zna najbolje i vrlo je čvrst u svojem nastupu. Kada dijete, koje ćemo nazvati Josip, odluči otići na šah, a ne na nogomet, njegov tata doma kroz vikanje govori o tome što pravi dečki upisuju. Govori i da on to plaća i da će biti po njegovom, odnosno da ili ide na nogomet ili ne ide nigdje. Kada Josip govori s veseljem kako mu je bilo na izletu, tata ga samo ignorira ili kaže da nije to baš tako super kako se Josipu čini. Kada Josip nije u potpunosti poslušan, tata vidljivo pokazuje razočaranje, hladan je prema Josipu te vrlo šturo priča s njime nekoliko dana. Kada Josip pogriješi i na najmanji mogući način (npr. razbije čašu), tata se dere na njega, a ponekad i vrijeđa (npr. kaže mu da je nesposoban). 

Josipov tata šalje poruku svojem sinu da: 

• mora biti onako kako on želi,
• su pogreške nedopustive,
• postoje neupitna i nepisana pravila što se smije, a što ne smije,
• kršenje pravila rezultira velikim negativnim posljedicama,
• Josipove potrebe nisu važne,
• Josip nije prihvaćen ako ne radi stvari kako drugi žele.

Josipov tata narušava psihološke potrebe za autonomijom i uvažavanjem Josipovih potreba. Uz to, kritizirajući je i kažnjavajući. Josip stoga dobiva poruku da se mora pokoriti tatinim željama. U suprotnom će se dogoditi nešto loše – agresivna reakcija, kazna, “čitanje bukvice”, durenje, tata neće pričati s njime neko vrijeme… 

Ove negativne posljedice do kojih dolazi kada Josip nije pokoran vrlo su bolne za njega, kao i za svako dijete. Primjerice, ako tata ne priča s njim, Josip ne zna do kada će to potrajati, što će mu se dalje dogoditi, na koga da se tada osloni ako na tatu ne smije i ne može. U dubini se osjeća neprihvaćeno, nevažno i uplašeno.

Zaključak

Shema podređivanja odnosi se na snažan pritisak osobe da mora potisnuti svoje potrebe i emocije, osobito ljutnju, iako to ne želi učiniti. Obično ljudi koji imaju izraženu ovu shemu pojačano potiskuju svoje potrebe i emocije, uz istovremeno nezadovoljstvo time. 

No, ponekad se javlja drugi ekstrem – pritisak od strane pojedinca prema drugim ljudima da upravo njegove potrebe moraju uvažiti. U takvim slučajevima pojedinac obično ne podnosi kompromis, ne uvažava tuđe granice i teško podnosi autoritete.

Podređivanje uključuje nezdrave i netočne pretpostavke, poput “Moje potrebe nisu važne.” ili “Dogodite će se nešto loše ako izrazim svoje potrebe.”

Vlastite potrebe obično se ne iskomuniciraju, a ponekad se komuniciraju vrlo plaho ili napadački i vrlo ljuto.

Potiskivanje emocija, osobito ljutnje, obično rezultira negativnim posljedicama po socijalne odnose, poput nezadovoljstva odnosima, teškoćama u komunikaciji s drugim ljudima, tenzija i napetosti koje se nakupljaju u odnosu i na kraju obično eskaliraju. Uz to, česti su i zdravstveni problemi, poput psihosomatskih smetnji.

Literatura

Young, J. E. i Klosko, J. S. (1993). Reinventing your life: how to break free from negative life patterns. New York, N.Y., U.S.A., Dutton.

Young, J. E., Klosko, J. S. i Weishaar, M. E. (2006). Schema therapy: A practitioner’s guide. New York: The Guilford Press.