Prije nego krenete čitati ovaj blog post, preporučujem Vam da, ako već niste, bacite pogled na blog post o samožrtvovanju 🙂 Kroz taj blog post saznat ćete što je samožrtvovanje te ćete dobiti pregled prednosti i nedostataka samožrtvujućih ponašanja.
Ako ste se pronašli u opisima pretjeranog samožrtvovanja navedenog u blog postu o samožrtvovanju, vjerujem da ste se već poprilično istrošili stavljajući tuđe potrebe ispred vlastitih. Vjerujem i da ste učinili mnoga dobra djela za druge ljude. No, vjerujem da je vrijeme da napravite dobra djela i za sebe. Zato mi je drago da čitate ovaj tekst i time poduzimate prvi korak u pružanju pažnje i brige vlastitim potrebama.
Rad na Vašim potrebama ne znači da ne brinete više o tuđim potrebama. Uvjerena sam da je uvažavanje tuđih potreba važno za zdrave i funkcionalne odnose, kao i za mentalno zdravlje i doživljaj smisla u životu. Iz tih razloga ne potičem Vas na to da ne brinete o tuđim potrebama, već da brinete i o vlastitim potrebama.
Ako se pretjerano samožrtvujete, nema ravnoteže između Vašeg davanja drugim ljudima i primanja natrag. Također, ako se pretjerano samožrtvujete, živite s popriličnim pritiskom krivnje, što Vas, uvjerena sam, poprilično opterećuje i stvara Vam nepotreban psihološki teret.
Kako biste napokon prodisali i pobrinuli za sebe, odlučila sam podijeliti s Vama savjete koji će Vam pomoći osvijestiti Vaše potrebe i pružiti smjernice kako da se za njih pobrinete.
Osvijestite vlastito samožrtvovanje
Tjedan dana vodite dnevnik u kojem ćete bilježiti u kojim situacijama i s kojim ljudima se samožrtvujete.
Samožrtvovanje možete osvijestiti tako da primijetite, primjerice, kada:
- pomažete bez da Vas je netko zatražio pomoć;
- radite stvari umjesto druge osobe kako biste joj olakšali posao;
- prilikom donošenja odluke što ćete raditi ili kamo ćete ići s nekom osobom, razmišljate što se drugoj osobi sviđa, a ne što se Vama sviđa;
- druga osoba Vam govori da nešto ne trebate za nju napraviti, ali Vi ipak ne odustajete i napravite to;
- razmišljate koliko će drugoj osobi biti teško ako joj nećete biti na usluzi;
- razmišljate kako će se druga osoba osjećati ako ju ne saslušate, iako nemate za to vremena ni energije.
Vrlo važan signal samožrtvovanja je emocija krivnje koja se javlja čim pomislite da nešto ne biste učinili za drugu osobu.
Zabilježite u mobitel ili na papir vlastita samožrtvujuća ponašanja. Nakon tjedana dana bilježenja provjerite postoje li obrasci u Vašem samožrtvovanju. Primjerice, dolazi li do samožrtvovanja s određenim pojedinicima više nego li s drugima? Jeste li osobito “slabi” na neke situacije ili osobe?
Drugačija perspektiva na odgovornost i ljude
Počnite mijenjati svoje ideje o odgovornosti i drugim ljudima. Naime, ako ste skloni samožrtvovanju, preuzimate na sebe odgovornost koja nije Vaša. No, tuđe emocije i ponašanja nisu Vaša odgovornost. Primjerice, ako je Vaš roditelj povrijeđen jer niste imali vremena javiti mu se na mobitel, niste Vi krivi što je povrijeđen. To je emocija koju roditelj osjeća zbog vlastitih očekivanja od Vas, a ne zato što ste Vi učinili nešto loše.
Također, normalno je da nekada ljudi pate i da nisu zadovoljni. Nitko ne može izbjeći povremenu emocionalnu bol to izbjeći. Važno je da se ljudi oko Vas nauče nositi s normalnim, ali neugodnim emocijama koje doživljavaju.
Neugodne emocije prolazne su i najčešće ne ostavljaju dubok trag po odnose. Ako se dogodi da Vaše zauzimanje za sebe povrijedi drugu osobu toliko da napusti vaš odnos, vjerojatno taj odnos nije bio dovoljno zdrav ni čvrst da podnese Vaše zauzimanje za sebe. Zdravi i čvrsti odnosi uključuju zauzimanje za sebe i ostavljaju prostor za razgovor ako je bilo koja strana u tome povrijeđena.
Preuzimanjem na sebe tereta za tuđe potrebe uskraćujete ljudima njihovu moć i snagu da se nose s određenim problemima ili da nauče nositi se s njima. Ljudi imaju značajno više resursa da se nose s nekom situacijom nego što mislite. Ako nemaju trenutno te resurse, onda sigurno imaju potencijal da nauče nositi se s izazovima.
Zaustavite vlastita razmišljanja da ono što radite nije Vama nikakav problem. Vjerujem da samožrtvovanje nije problem ako do njega dolazi povremeno. No, ako se učestalo samožrtvujete, to je problem, iako vjerojatno osjećate da nije.
Učestalo samožrtvovanje iscrpljujuće je, a ako to ne osjećate, vjerojatno potiskujete vlastite emocije iz straha od krivnje koju biste osjećali kada biste si priznali da Vam je samožrtvovanje iscrpljujuće.
Suprotstavite se emociji krivnje
Krivnja koju osjećate kada se oduprete samožrtvovanju i pobrinete za vlastite potrebe nezdrava je. Ta krivnja ne pokazuje da Vi radite nešto loše. Ona pokazuje da ste naučili stavljati druge na prvo mjesto. Drugačije ponašanje od naučenog samožrtvovanja neugodno Vam je jer je nepoznato.
Drugim riječima, krivnja koju osjećate ne sugerira da je ispravno u većini slučajeva stavljati druge na prvo mjesto. To je samo emocija koja se pojavljuje jer se suprotstavljate automatiziranom i dobro naučenom obrascu ponašanja.
Kao što će Vam biti teško, frustrirajuće i neugodno kada počnete pisati lijevom rukom ako ste godinama bili dešnjak (ili obrnuto), bit će Vam neugodno i ako mijenjate bilo koje drugo automatizirano ponašanje, uključujući samožrtvovanje. Neugoda koju osjećate ne znači da radite pogrešne stvari ili da ste loša osoba. Neugoda se javlja jer radite nešto nepoznato i tijelo je u otporu jer još nije naučilo da nije u opasnosti.
Zapišite si rečenicu ili nekoliko rečenica o krivnji na Vama lako dostupno ili vidljivo mjesto. Rečenica bi mogla glasiti: “Krivnja koju osjećam kada se oduprem samožrtvovanju ne govori da radim loše stvari.”
Rečenicu ili rečenice koje osmislite pročitajte kada osjetite krivnju prilikom Vašeg odupiranja samožrtvovanju.
Počnite brinuti za vlastite potrebe
Poduzimanje koraka kojima ćete se početi brinuti za vlastite potrebe težak je proces koji dugo traje te ima brojnih uspona i padova na tom putu. No, bez konkretnih promjena u ponašanju, Vaše potrebe ostaju zanemarene.
Promjene u ponašanju uvedite postupno, od lakših prema težima. Kako biste odredili što Vam je lakše promijeniti, a što teže, najprije zapišite koja ponašanja ćete mijenjati. U određivanju ponašanja koja ćete mijenjati pomoći će Vam zapisi Vaših samožrtvujućih ponašanja koja ste opažali kroz tjedan dana (prvi savjet naveden prethodno u ovom tekstu).
Razmislite i koja druga ponašanja biste mogli promijeniti. Primjerice, mogli biste tražiti pomoć za nošenje vrećica iz dućana, kuhanje ručka ili obavljanje bilo kojeg drugog posla koji možete napraviti sami, ali će Vam biti lakše ako Vam druga osoba pomogne. Uz to, mogli biste na poslu istaknuti da ste Vi napravili neki zadatak, a ne prepustiti sve zasluge kolegi. Možda je vrijeme i da tražite povišicu ili promaknuće. Nadalje, mogli biste se reći “ne” ili postaviti granice kada su Vaše granice prekršene.
Kada napravite popis, razmislite što Vam je najlakše promijeniti i krenite od tog ponašanja. Krenite postepeno mijenjati svoja ponašanja i ako Vam se na tom putu javlja krivnja, podsjetite se rečenica o krivnji koje ste prethodno zapisali.
Kod mijenjanja samožrtvujućih ponašanja pomoći će Vam rad na vještinama asertivne komunikacije. Ako Vas zanima što su vještine asertivne komunikacije i kako ih usvojiti, savjetujem Vam da posjetite moju web stranicu i trening asertivnosti koji sam osmislila kako bih Vam pomogla da naučite zauzeti se za vlastite potrebe 🙂
Istražujte koje su Vaše potrebe
Često se kod pretjeranog samožrtvovanja dogodi da osoba toliko razmišlja o drugim ljudima da ne zna koje su njezine potrebe. Ako se to Vama dogodilo, vrijeme je da istražite što Vi volite i želite.
Eksperimentirajte s pojedinim izborima i pratite kako se pritom osjećate. Primjerice, predložite partneru odlazak u kino, stavite pritom krivnju i neugodu, koji će se javiti jer se zauzimate za sebe, sa strane i promatrajte kako se osjećate nakon što ste se vratili iz kina. Možda Vam se nije svidio film ili sam boravak u kinu. Sljedeći puta predložite odlazak u šetnju, ponovno krivnju i neugodu stavite sa strane, i pratite kako se osjećate nakon šetnje.
Istražujte što Vam se sviđa ili ne sviđa. Što god da otkrijete, u redu je, čak i ako druga osoba ne dijeli Vaše sviđanje ili nesviđanje prema nečemu.
Zaključak
Savjetima koje sam navela u ovom tekstu želim Vam pomoći da počnete razmišljati o sebi, da upoznate vlastite potrebe i da njih barem ponekad uzmete u obzir. Vaše potrebe jesu važne i zaslužuju da ih vidite i čujete. Nadam se da ćete se pobrinuti za sebe, a ako Vam na tom putu zatreba pomoć, slobodno me kontaktirajte 🙂
Literatura
Young, J. E. i Klosko, J. S. (1993). Reinventing your life: how to break free from negative life patterns. New York, N.Y., U.S.A., Dutton.
1 Comment
Comments are closed.