Rijetko kome ne padnu, s vremena na vrijeme, na pamet misli poput: “Čemu sve ovo? Zašto da se uopće trudim?”; “Kako da se pokrenem? Jednostavno ne mogu!”; “Život je tako besmislen.”; “Imam dojam da sam izgubio sebe kroz protekle godine.”
Kroz svakodnevnicu ispunjavamo niz obveza, trčimo za ostvarivanjem ciljeva, bojimo se neuspjeha, nastojimo ispuniti vlastita ili tuđa očekivanja. Nije začuđujuće da se često osjećamo kao vlat trave na olujnom vjetru. Kao da nas svakodnevnica, bez naše volje, nosi sa sobom. S time dolazi i manjak zadovoljstva životom, pojačani doživljaj stresa i pritiska.
A gdje smo u svemu tome mi, što uistinu želimo i čemu uopće dugoročno težimo? Odgovore na ova pitanja donose nam životne vrijednosti.
Zašto se ponašamo i osjećamo na ovakav način?
Od malih nogu učimo da je važno ostvariti ciljeve, primjerice, naučiti voziti bicikl, savladati vještine poput pisanja ili čitanja, dobiti željenu ocjenu, upisati određenu školu, zadovoljiti očekivanja roditelja, postići da se svidimo drugima i steknemo prijatelje… Tu je i čitav niz malih svakodnevnih ciljeva koje ostvarujemo, poput spremanja suđa, čišćenja sobe ili odlazaka u dućan. Ostvarimo cilj, osjetimo u najboljem slučaju na nekoliko trenutaka zadovoljstvo (često ni ne dođe do toga) i idemo dalje, u novi pohod i bitku za novi cilj. Ponekad izvadimo najbolje oružje koje posjedujemo, utrošimo puno vremena i truda, iscrpimo se do krajnjih granica za neki cilj za kojeg već sutradan zaboravimo da nam je uopće do prije nekoliko minuta ili sati bio važan. Kroz godine ovakvog funkcioniranja ni ne znamo drugačije. U određenim slučajevima ganjamo neki daljnji cilj, poput određenog upisa fakulteta ili promaknuća na poslu. No, pritom se događa slično kao i za manje, kratkoročne ciljeve: ostvarimo cilj i nakratko budemo zadovoljni te sljedeći trenutak već smo fokusirani na novu stepenicu koju želimo savladati.
U svemu navedenome nema nečeg lošeg samo po sebi. Pozitivna strana je da nečemu težimo i fokusirani smo to ostvariti, a često i ostvarimo, sa čime barem nakratko dolazi osjećaj postignuća. Negativna strana priče je da imamo dojam da tome nema kraja, s vremenom smo iscrpljeni i pod pojačanim stresom. Poteškoća koja dolazi s ovim pristupom je i da ponekad nailazimo na manjak motivacije, odgađanje i odustajanje kad stvari zapnu ili su izazovne, kad zahtijevaju od nas toleranciju neugode (o toleranciji neugode možete pročitati u blog postu na poveznici). A da ni ne govorimo o emocijama frustracije, tuge, razočaranja, srama, krivnje ili ljutnje koje se javljaju kada ne možemo ostvariti određeni cilj na koji smo se, ponekad gotovo opsesivno, fiksirali. Pa koja nam je alternativa ovom pristupu?
Vrijednosti
Vrijednosti su najdublje čežnje kad je u pitanju vaše ponašanje prema samome sebi i drugim ljudima, kao i prema svijetu oko vas (Harris, 2022). To su osobne odlike koje želite uključiti u ono što govorite i činite, one pokazuju kakvi želite biti kroz razne odnose, aktivnosti, situacije ili životna područja. Za razliku od vrijednosti, ciljevi su ono što želite postići, učiniti ili imati. Kroz ciljeve nastojimo ostvarivati vlastite vrijednosti. Drugim riječima, vrijednosti su ono kakvi želite biti, a cilj je samo jedan od načina na koji možete ostvariti određenu vrijednost. Kako Hayes, Strosahl i Wilson (1999) navode, vrijednosti su smjer kojim se želite kretati, primjerice želite ići u smjeru istoka, dok su ciljevi pojedine točke na tom putu, poput pojedinih destinacija u kojima stanete kada idete na istok (npr. stanete u Istanbulu, Dohi, Bangkoku…). Vi neprestano možete nastavljati ići u smjeru istoka, i nakon što napravite puni krug oko Zemlje i nakon što posjetite određenu destinaciju. Možete nastaviti ići u smjeru istoka posjećujući druge destinacije na tom putu. Također, ako je određena destinacija u nekom trenutku nedostupna, možete posjetiti neku drugu destinaciju na putu u smjeru istoka.
Zašto je važno razlikovanje vrijednosti i ciljeva?
Kao što možete vidjeti u prethodnoj metafori, ponekad nam neki cilj nije dostupan. Primjerice, cilj neke osobe može biti da radi kao kirurg u nekoj bolnici. No, iako je osoba završila medicinu, moguće da navedena specijalizacija nije dostupna i time cilj da bude kirurg nije ostvariv. Nadalje, cilj neke osobe može biti da ima genetski gledano vlastito dijete, ali zbog zdravstvenih razloga to nije moguće. Svaki cilj koji zacrtamo i ne možemo ostvariti oblik je gubitka. Trebamo odtugovati nešto što smo htjeli, ali nismo uspjeli imati. No, tugovanje i otpuštanje neostvarenog cilja može biti lakše ako znamo zašto smo uopće taj cilj odredili i čemu je on služio. Drugim riječima, kada znamo koje su to vrijednosti koje smo htjeli ostvariti kroz cilj, možemo lakše odrediti alternativu tom cilju i usmjeriti se novom cilju kako bismo nastavili živjeti sukladno vrijednostima.
Također, kada znamo koja je vrijednost u pozadini ciljeva koje postavimo, imamo i veću ustrajnost u postizanju nekog cilja. Primjerice, studentima na fakultetu može biti, pogotovo pred kraj studija, zahtjevno ispunjavati obveze, pa se često čuje da se teško motiviraju za učenje i odgađaju ga ili lako odustanu kad vide koliko gradiva trebaju proći za ispit. Ako znamo kakvi želimo biti kao studenti, odnosno ako znamo koje su nam vrijednosti kao studenta, možemo i lakše prijeći preko neugode koja se pojavljuje kada ispunjavamo pojedine ciljeve koje imamo na putu do završetka studija.
Dakle, vrijednosti nam daju fleksibilnost, ustrajnost, pojačavaju zadovoljstvo i toleranciju neugode te smanjuju osobnu patnju. One nam pomažu da se usmjerimo na ono što je u našoj moći i otpustimo ono što nije u našoj moći.
Kako odrediti vrijednosti?
Kod određivanja vrijednosti, polazimo od pitanja „Kakav/va ja želim biti?“. To pitanje možemo postaviti za pojedina životna područja, primjerice, partnerski odnosi, obiteljski odnosi, prijateljski odnosi, posao/škola, zdravlje, hobiji, duhovnost. Neke vrijednosti mogu se nalaziti u više životnih područja. Slijedi popis ideja kako mogu glasiti vrijednosti, ali svakako razmislite i o drugim mogućnostima koje bi vama mogle više odgovarati.
Želim biti:
- otvoren/a prema novim iskustvima, htjeti istraživati i otkrivati
- spreman/na suočiti se s izazovima
- pun/a poštovanja prema drugima
- pun/a poštovanja prema sebi, zauzeti se za sebe i postaviti granice kada sam izložen/a nerazumnim zahtjevima
- autentičan/na i vjeran/na sebi
- brižan/na oko bliskih ljudi i pokazivati im to
- aktivno angažiran/a oko brige za okoliš
- aktivno angažiran/a oko prava manjinskih skupina
- suosjećajan/na prema sebi kada pogriješim
- spreman/na pomoći drugima
- odvažan/na i hrabar/a u novim i nepoznatim situacijama
- maštovit/a i kreativan/na
- uključen/a i usredotočen/a na ono što radim
- prisutan/na u trenutku
- prilagodljiv/a onome što okolnosti zahtijevaju od mene
- otvoren/na prema tuđim pogreškama i spreman/na na razgovor o njima
- zahvalan/na prema onome što imam
- iskren/a prema drugima
- poduzetan/na i proaktivan/na
- spreman/na pokazati ranjivost
- uredan/a i organiziran/a
- spreman/na raditi na teškoćama koje se pojave u bliskim odnosima
- spontan/na
- pun/a ohrabrenja za druge
- odan/a i vjeran/na
- spreman/na saslušati bliske osobe i pokazati interes za njih
…
Za prethodno navedene ciljeve koji nisu ostvarivi vrijednosti bi mogle biti:
- biti pun/a ljubavi i nježnosti, brižan/na, tolerantan/na – vrijednosti; imati dijete – cilj
- biti aktivno angažiran/na oko pomaganja drugim ljudima – vrijednost; raditi kao kirurg – cilj
Da biste znali je li neka vrijednost baš vaša vrijednost, možete eksperimentirati 🙂 Pokušajte se kroz neko vrijeme ponašati sukladno vrijednostima i pratite koliko se pritom osjećate zadovoljno i ispunjeno. To ne znači da se svaki puta trebate osjećati dobro nakon što ste se ponašali u skladu s vrijednostima, već da u globalu gledano vidite da se dobro osjećate s pojedinim vrijednostima. Važno je imati na umu da se kod ponašanja u skladu s vrijednostima ponašate na određeni način jer vi želite biti takvi, a ne da se drugim svidite ili dobijete od njih odobravanje ili potvrdu da ste, primjerice, dobra osoba.
Krenite u eksperimentiranje malim koracima. Odredite jednu vrijednost za jedno životno područje i pokušajte se kroz mjesec dana ponašati u skladu s tom vrijednosti. Primjerice, ako želite eksperimentirati s vrijednošću “biti brižan/na s partnerom” možete biti potpuno prisutni u razgovoru i slušati partnera kada vam govori. Možda odlučite kupiti mu čokoladu koju jako voli, ali je baš nema u dućanu, no nema veze jer možete odrediti neko drugo ponašanje za taj dan umjesto čokolade. Možete, primjerice, pokazati interes za neki partnerov hobi i pitati ga više pitanja o tome. Budite fleksibilni i suosjećajni prema sebi ako stvari ne idu lako i iz prve. Sjetite se zašto sve to radite – kako biste živjeli život koji će vam imati smisla te u kojem ćete biti ispunjeni i zadovoljni 🙂
Prijavite se za primanje obavijesti o novim blog postovima!
Literatura
Harris, R. (2022). Klopka zvana sreća. Zagreb: Poetika.
Hayes, S. C., Strosahl, K. D. i Wilson, K. G. (1999). Acceptance and commitment therapy: An experiential approach to behavior change. Guilford Press.
