Neugoda – prestanite bježiti i suočite se s njome

Neugoda je svakodnevna pojava i rečenice u nastavku opisuju njezina različita lica.

“Uf, osjećam se danas nekako čudno.”

“Previše sam anksiozan da odem na druženje.”

“Toliko sam se veselila odlasku na put, a danas, dan prije puta, tako mi se ne da ići.”

“Trebala bih početi raditi na nekom zadatku za posao, ali osjećam se nelagodno čim ga se sjetim pa krenem raditi nešto drugo.”

“Želio bih se promijeniti, ali ne mogu ja to jer me hvata neka neugoda čim krenem raditi stvari na drugačiji način.”

“Bezvoljan sam danas i, iako inače volim šetnje, neću otići u šetnju zbog tog neugodnog osjećaja koji me koči.”

“Znam da je za mene dobro da ne guglam svaki simptom i tražim koje bolesti imam, ne mogu to prestati raditi jer će me stalno to kopkati i neću se dobro osjećati.”

“Nisam zadovoljna odnosom s prijateljicom, ali bolje da šutim jer se bojim kako ću se nelagodno osjećati ako joj nešto kažem.”

“Htio bih se moći zaustaviti kad krenem skrolati po internetu, ali neki čudan, neugodan osjećaj mi ne da to učinim.”

“Bolje da se pripremim na (naj)lošije moguće ishode pa da se ne razočaram na kraju.”

“Ne mogu podnijeti ovu frustraciju!!”

…

…

…

Što je prethpodnim rečenicama zajedničko? Otpor prema neugodi. Ideja da je neugoda pokazatelj da nešto ne možemo ili ne trebamo napraviti. Vrednovanje neugodnog stanja kao lošeg i užasnog te ga se pod svaku cijenu treba izbjeći. No, što uopće mislim pod pojmom ”neugoda” i možemo li to stanje nekako izbjeći?

Neugoda

Pod pojmom “neugoda” mislim na razne neugodne emocije, poput tuge, ljutnje, straha i anksioznosti, razočaranja, frustracije, gađenja, krivnje, srama. Pod pojmom “neugoda” mislim i na loše raspoloženje.

Neugoda može biti i neko lebdeće, pomalo neuhvatljivo stanje za koje ni ne znamo kako bismo ga točno opisali, ali osjećamo se pomalo čudno, nelagodno, kao da nas nešto žulja, ali ne znamo gdje je točno taj kamenčić u cipeli ni kako je tamo uopće dospio.

Kada se neugoda može javiti?

Neugodni osjećaj koji nas preplavi često se javlja kada izlazimo iz zone komfora u kojoj se nalazimo. To micanje iz zone komfora može uključivati određenu dozu neizvjesnosti (npr. kada idemo na putovanje), određenu vjerojatnost da u nečemu nećemo uspjeti ili da ćemo se osramotiti (npr. kada bismo trebali krenuti raditi na nekom zadatku za posao), a ponekad uključuje situacije u kojima bismo trebali staviti sa strane trenutni hedonizam za neku dugoročnu korist (npr. odlazak u teretanu ili promjena životnih navika). 

Neugoda koju doživljavamo kad izlazimo iz zone komfora često se, zapravo, odnosi na osjećaj anksioznosti. Ulazimo u nešto novo i nepoznato. Potrebno je napraviti određenu promjenu, ne znamo kakvi nas izazovi čekaju na putu i kakav će biti ishod promjene. Ulažemo ponekad puno nade da će stvari biti drugačije i bolje nakon promjene (npr. nakon što krenem na dijetu i smršavim), ali tko zna, možda neće, a toliko sam se namučila i odricala užitka? 

Ponekad nam je kod izlaska iz zone komfora teško uzeti u obzir dugoročan cilj i staviti sa strane trenutnu neugodu jer smo kao ljudska bića, barem u maloj mjeri, hedonisti i žudimo za ugodom. Tko se ne bi htio osjećati ugodno, uživati, kao da je svaki dan godišnji ili cheat day?

Neugodni osjećaji ponekad se javljaju naprosto zbog promjene stanja u kojem se nalazimo (npr. kod kuće smo – na toplom, sigurnom, stvari su pod našom kontrolom – a odlazak negdje van kuće na druženje uključuje promjenu svega navedenoga; vikend je, uživamo, pa dođe nedjelja i sjetimo se da idemo u ponedjeljak na posao). 

U nekim slučajevima neugoda se stvara već na samu pomisao da bismo mogli doživjeti promjenu afektivnog stanja, odnosno promjenu emocija i raspoloženja (o afektima možete pročitati u blog postu na poveznici). Primjerice, uočimo da smo sada dobro raspoloženi i sretni te osjetimo neugodu čim pomislimo da bismo mogli nekad kasnije doživjeti neku emocionalnu patnju ili bol. Stoga se ne opustimo u potpunosti ili ne prepustimo trenutku, već pomalo, jedinim dijelom svojeg uma, čekamo neku opasnost ili nešto loše što bi se moglo dogoditi. U nekim slučajevima čak, kako bismo se zaštitili od razočaranja, tuge ili neke emocionalne boli i patnje, brinemo intenzivno, razmišljamo što bi sve moglo poći po zlu kako bismo bili emocionalno spremni za moguće loše ishode i događaje u budućnosti (o brigama možete pročitati u blog postu na poveznici).

Kao što možete primijetiti, ono što nam često predstavlja “slabu točku” je neka promjena. Promjena navika, promjena čak i kad idemo prema nečem što nam je važno i korisno, promjena emocija ili raspoloženja… Promjena često sa sobom nosi svojeg afektivnog suputnika, a taj suputnik je neki oblik neugode. 

Neugoda je prisutna i kad smatramo da smo doživjeli neku nepravdu, kada smo spriječeni u izvršavanju naših planova ili ciljeva, osobito kada je teško zaobići prepreku koja nam se “našla na putu”, kada se krše naša pravila ili prava, kada dođe do izdaje, kada stvari ne idu po planu. U tim slučajevima neugoda obično predstavlja emociju ljutnje ili frustracije. Više o emociji ljutnje možete pročitati u blog postu na poveznici.

Neugodno stanje javlja se, naravno i kad je riječ o gubitku. Taj gubitak može biti uzrokovan smrću, ali i prestankom odnosa zbog raskida odnosa (npr. prekid veze, razvod braka), promjenom odnosa (opet se vraćamo na promjene koje smo malo prije spomenuli :)) do kojeg dolazi jer, primjerice, prijateljstvo više nije toliko blisko kao prije ili je u odnos ušao novi član (npr. promjene u braku/vezi nakon rođenja djeteta; promjene u prijateljstvu ili obiteljskim odnosima nakon što osoba uđe u partnerski odnos). Gubitak je prisutan i kada dođe do gubitka nekih snova, ideja ili očekivanja (npr. kako će mi život izgledati s 30 godina), gubitka posla ili gubitka samog načina života kojeg smo imali, a izgubili smo ga zbog preseljenja. Neugoda koja se javlja kod gubitaka obično se odnosi na emociju tuge. Više o emociji tuge možete pročitati u blog postu na poveznici.

No, kao što je spomenuto, ponekad se neugoda ne može pripisati nekom okidaču, već se samo pojavi u nama i prati nas nekoliko sati ili dana. To nelagodno stanje koje osjećamo može nastati iz niza malih neugoda koje su se nakupile, a nismo ih zamijetili kao značajne. Moguće je da se radi samo o nakupljenim tjelesnim i biološkim čimbenicima, poput dužeg perioda lošeg spavanja, hranjenja, iscrpljenosti, oscilacija u hormonima, koji dovode i do stanja nelagode. 

Zašto se neugoda javlja?

Kroz prošle odlomke vidjeli smo u kojim situacijama se neugoda često javlja. No, hoćemo li doživjeti neugodu ili ne ovisi o našoj interpretaciji situacije. Primjerice, vožnju autom netko može doživjeti više-manje sigurnom i bezopasnom, dok druga osoba tu istu vožnju može doživjeti opasnom, prijetećom i nesigurnom. Nadalje, igranje društvene igre jedna osoba može doživjeti kao zabavu, a drugoj osobi to može biti izvor srama jer se boji da će ispasti glupa.

Osim interpretacije situacije, važan je i naš pristup toj interpretaciji. Naime, svi mi iskrivljavamo stvarnost na neke načine i padaju nam na pamet negativne misli o nama samima, budućnosti ili drugim ljudima (npr. glupa sam; drugi su bolji od mene; drugi su se već uspjeli pronaći u poslu, a ja sam luzer koji to još nije uspio; osramotit ću se; neću im se svidjeti; naljutit će se na mene; kritizirat će me). Razlike između osobe koja je zadovoljna sobom i ima manje intenzivna stanja neugode te one koja nije zadovoljna sobom i intenzivnije doživi neugodu često leži u tome što će ova druga osoba svoje negativne misli ozbiljno shvatiti i vjerovat će im. 

Koje točno interpretacije ćemo imati i koliko ćemo se lako uhvatiti za udicu negativnih misli, ovisi često o našoj osobnoj povijesti, odnosno o slici o sebi izgrađenu kroz djetinjstvo i adolescenciju, a više riječi o tome bilo je u blog postovima na poveznicama: oskudica, ranjivost, unutarnji kritičar.

Utjecaj neugode na naš život

Da bolje vidimo kako neugoda djeluje na nas, zamislimo sljedeću situaciju. Izlazite iz kuće i pred sobom vidite veliki nanos snijega, a kako je taj nanos snijega dosta visok, ne vidite dobro preko njega koliko daleko seže taj visoki snijeg. Međutim, važno vam je izaći iz stana jer vas čeka neki vrlo važan događaj, nešto čemu ste se dugo vremena veselili i što vam je osobno jako važno. I počnete se penjati preko tog nanosa snijega, teško vam je i ide vam sporo. No, vrlo brzo dođete na vrh tog nanosa i vidite da je ostatak puta potpuno očišćen. Vjerojatno je ovaj nanos bio od ralice koja je gurnula snijeg pred vaša vrata. 

Nošenje s neugodom je poput kretanja po tom nanosu snijega. Nanos snijega je tu, ali tu je i dalje vaš cilj, taj važan događaj, iako se čini trenutno nedostižan i dalek. Ispočetka se čini nemogućim proći kroz nanos snijega i čini nam se da će čitav put biti vrlo težak i neprohodan. No, čim prođemo taj vrlooooo mali dio puta, prijeđemo preko nanosa snijega, vidimo da je ostatak puta potpuno u redu. Štoviše, čak vidimo da možemo uživati u snježnoj idili i veseliti se snijegu koji je oko nas. Ono što želim reći ovom metaforom je da je neugoda samo jedan dio našeg puta. Iako se čini da neće nikad proći i da nećemo uspjeti proći kroz nju, sigurno ćemo uspjeti. Uspjeli smo i ranije u životu proći kroz nju. To ne znači da je prolaženje kroz neke situacije i neugodu bilo lako. Vjerujem da je bilo zahtjevno i teško. No, ako je bilo teško, ne znači da niste uspjeli probiti se kroz takve situacije, neovisno o tome što ste pritom možda i mijenjali svoje planove. Uspjeli ste. Prošlo je. Iskustvo vam govori da su sve stvari prolazne, a time i sama neugoda, iako se svaki puta čini kao da će baš sada biti drugačije te da ovaj puta nećete uspjeti.

Kako se možemo nositi s neugodom?

Neugodna stanja sastavni su dio života. U životu svakog ljudskog bića događaju se promjene iz stanja ugode u stanje neugode. Emocionalna patnja, bol i razna druga neugodna stanja sigurno nećemo izbjeći u našem životu. No, često upravo to želimo napraviti. Izbjeći neizbježno. Iskontrolirati ono što ne možemo kontrolirati. Drugim riječima, bježeći od neugode bježimo od nečega što je normalno i u suštini bezopasno. Radi se samo o afektivnom stanju koje je prolazno. Stoga, što više od bježimo od neugode, što je se više bojimo i smatramo ju velikim vlastitim neprijateljem, to smo više u njezinoj klopci. Strahujemo od vlastitih emocija. Živimo kao zarobljenici vlastitih emocija. Emocije nam diktiraju život. Pa kako da budemo slobodniji i promijenimo pristup?

Za početak, savjeti za nošenje s pojedinim oblicima neugodnih emocija, poput ljutnje, tuge i srama navedeni su u blog postovima na poveznicama.

Nadalje, načelno je važno, kao što je ranije spomenuto, doživjeti neugodu na manje ozbiljan način. Dakle, ne doživljavajmo neugodu kao da je riječ o nečemu što će trajati zauvijek ili da nećemo moći uopće funkcionirati ako osjećamo neki oblik neugode, već upravo suprotno – radi se o prolaznim stanjima koja, iako su teška, ne znači da su neizdrživa i da se s njima nećemo moći nositi. Ako vam je u nečemu teško, ne znači da se ne uspijevate nositi s time. Važno je prihvaćanje da su neugodna stanja neizbježna i normalna pojava u vašem životu. Ta stanja samo znače da ste ljudsko biće.

Kada se pojavi neugoda, pokušajte prepoznati o kojoj emociji se radi i imenujte tu emociju, govoreći u sebi, npr. “Evo anksioznosti; Ovo je ljutnja” (Harris, 2022). Pokušajte imenovati barem “Evo neugode” ako ne možete odrediti koje emocije osjećate. Imenovanje na ovakav način pomaže nam kako bismo izašli iz “sljubljenosti” s neugodom i pogledali na nju iz pozicije opažača. To, također, pomaže da na trenutak zastanemo i ne upecamo se u automatske obrasce nošenja s neugodom. Uz to, pokušajte usmjeriti pažnju na tijelo i povezati se s njime. Primjerice, uprite stopala o pod, uspravite se, protegnite ruke, odnosno napravite neki pokret koji će vam pomoći osvijestiti tijelo i povezati se s njime. Konačno, pokušajte se prizemljiti tako što ćete opisati što sve vidite oko sebe, čujete ili možete opipati, omirisati ili okusiti. Pokušajte to učiniti temeljito, usmjeravajući se, polako i temeljito, na detalje onoga što ste osjetili putem vaših osjeta. Primjerice, to bi moglo zvučati otprilike ovako u vašoj glavi: “Vidim bijelu šalicu po kojoj su točkice crvene, plave, zelene i žute boje. Točkice su sitne i velik je broj tih točkica. Šalica je glatka i kada ju dodirnem topla je od čaja. Miris koji osjećam je sladak i voćni i dolazi od čaja od trešnje. Crvene je boje. Toplina se širi na prste i dlan. Kada popijem gutljaj čaja, osjećam slatkoću u ustima i osjećam kako čaj klizi niz grlo. Stvara se slina nakon što sam progutala čaj. Čujem zvuk auta oko sebe te je taj zvuk tih, konstantan i uspavljujući. Čujem i zvuk tramvaja koji se pojačava i zatim brzo i nestaje. Čujem i piskutav zvuk ptice koji naglo dođe i prođe.”

Ova vježba može vam pomoći kao lopata kojom ćete razgrnuti snijeg pred sobom, ali neće ukloniti u potpunosti taj snijeg. Treba vremena da se snijeg otopi. Vježba vam pomaže da lakše prođete kroz neugodu, ali ne uklanja neugodu u potpunosti i ne stvara imunitet na neugodu u budućnosti. Možda se pitate čemu onda služi ova vježba. Kao što smo rekli, neugoda je normalna pojava i ne možemo ju ukloniti ni spriječiti da se ponekad pojavi. Ono što možemo učiniti je pomoći sami sebi da ju prihvatimo i lakše se nosimo s njome kada ona dođe. Pritom možemo zamisliti da smo neugodno stanje u kojem smo se našli privremeno stavili u ruksak i putuje s nama, ali polako se i smanjuje težina tog ruksaka s vremenom time što se postepeno neugoda prirodno smanjuje.

Jedna od važnih stvari u nošenju s nekim neugodnim stanjima je prisjećanje naših životnih vrijednosti. Čemu težimo u životu? Kakvi želimo biti? Ništa od toga ne nestaje u trenutku kada sam npr. anksiozna ili tužna. Moje životne vrijednosti i dalje su tu, samo prolazim kroz novi nanos snijega na putu ostvarivanja vlastitih vrijednosti. Kretanje prema životnim vrijednostima nalikuje planinarskoj stazi (Hayes Strosahl i Wilson, 1999). Ona je neravna i puta prepreka. Kada se krećemo uzbrdo, ponekad čak idemo i nizbrdo ili po ravnici. No, sve je to dio puta prema vrhu planine. Vrh nije nestao time što smo se umorili ili smo naišli na prepreke. Staza nas i dalje vjerno i sigurno vodi vrhu. 

Možete voditi i dnevnik u kojem ćete zapisivati kada ste osjećali neko neugodno stanje (npr. anksioznost, ljutnja, tuga, krivnja, sram, razočaranje, loše raspoloženje, neko opće stanje neugode). Pritom možete zabilježiti u kojoj situaciji ste primijetili to neugodno stanje i kako ste se ponašali. Primjerice, krećem obavljati novi, ali izazovan radni zadatak (situacija); osjećam anksioznost (emocija); odgađam izvršavanje tog zadatka (ponašanje). Vidimo da ponašanje do kojeg, vjerojatno, automatski dolazi, a potiče ga neugodno stanje anksioznosti koje se pojavilo, ne vodi k ispunjavanju mojeg potencijala i vjerojatno ne vodi ostvarivanju životnih vrijednosti. Stoga možemo uočiti da nam to ponašanje nije korisno. Drugi primjer može biti da sam pogriješila u obavljanju nekog radnog zadatka i dobijem kritiku od šefa (situacija), pritom razmišljam kako sam glupa, nesposobna i da su drugi bolji od mene te osjećam sram i anksioznost (emocije), a posljedično mogu imati ljutite i obrambene reakcije prema šefu te u budućnosti mogu izbjegavati neke situacije u kojima bih se mogla osramotiti (ponašanje). Ni ovo ponašanje, vjerujem, ne vodi ostvarivanju životnih vrijednosti pa ga možemo proglasiti nekorisnim. 

Pisanjem dnevnika možemo uočiti koje situacije su okidači za određena neugodna stanja. Uz to, pomaže nam osvijestiti kako reagiramo na takve situacije i neugodna stanja. U konačnici, pomaže nam da vidimo koliko su neke reakcije za nas nekorisne, a možda i štetne, a ovim osvještavanjem bliže smo i adekvatnijem načinu nošenja s neugodnim stanjima koja se pojave. Primjerice, umjesto odgađanja obavljanja radnih zadataka mogu osvijestiti da sam samo anksiozna, da je moj instinkt za odgađanjem nekoristan za moje životne vrijednosti te mogu provesti prethodno opisanu tehniku u kojoj imenujem emociju, povežem se s tijelom i prizemljim. Zatim krenem, korak po korak, u obavljanje radnog zadatka. 

Za nošenje s neugodom mogu pomoći i kartice napisane na mobitelu ili papirićima. Na te kartice možete napisati kratke podsjetnike koji vam mogu pomoći da se prisjetite nekih ideja iz ovog blog posta ili tehnika koje možete iskoristiti. Primjerice, možete zapisati da je neugodna prolazna i normalna, da su neugodna stanja poput prolaženja kroz nanos snijega koji ima svoj završetak.

Za određene teškoće u nošenju s neugodom važno je raditi na i slici o sebi (npr. ako vjerujemo da smo glupi i nesposobni ili da smo načelno loši i neadekvatni) jer u tim slučajevima neugodno stanje može biti intenzivnije i traje nešto duže (npr. osjećaj sram ako pogriješimo nije samo prolazni sram, već potvrda da nešto sa mnom dubinski nije u redu). Za rad na ovim temama savjetujem da potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.

Zaključno, neugoda je normalno stanje koje doživljavaju sva ljudska bića. Bježeći od neugode nalazimo se u njezinoj klopci te obično tek tada patimo. Stoga, u ovom trenutku imamo mogućnost izbora: nastaviti bježati od neugode ili prihvatiti ju kao sastavni dio života. Iz terapeutskog i vlastitog iskustva vidim blagodati prestajanja bježanja od neugode, poput življenja punim plućima, ostvarivanja vlastitih potencijala i stvaranja kvalitetnih socijalnih odnosa. No, važno je da na svojem iskustvu to provjerite 🙂

Literatura

Harris, R. (2022). Klopka zvana sreća. Zagreb: Poetika.

Hayes, S. C., Strosahl, K. D. i Wilson, K. G. (1999). Acceptance and commitment therapy: An experiential approach to behavior change. Guilford Press.